VUČIĆ U NIŠU Srbija ne da da je slome, Srbiju ne mogu da pobede

Slide Background
Build & Design
Build & Design
previous arrowprevious arrow
next arrownext arrow

Srbija ne da da je slome, Srbiju ne mogu da pobede, poručio je sinoć predsednik Srbije Aleksandar Vučić u Nišu, na manifestaciji obeležavanja dve decenije od početka NATO agresije.

On je u obraćanju pred oko 20.000 ljudi u Nišu, tokom kojeg su ga povremeno savladavale emocije, podsetio na događaje od pre 20 godina i danas, kada su, kako je konstatovao, “krenuli Srbiju da sruše”.

“Hoću da poručim odavde, da šta god da se dogodi, nikada nemojte bilo kome da dopustite da sruši slobodu i nezavisnost Republike Srbije! Nikada!”, poručio je srpski predsednik. “Pet godina obeležavamo na ovako veličanstven način godišnjicu agresije NATO na jednu malu, slobodoljubivu i nikada pokorenu zemlju. Ponosan sam na vas, dragi građani Srbije, jer vaš slobodarski duh, naterao nas je da učeći mlade generacije o onome što se zbivalo, ne zaboravimo da budućnost možemo da gradimo samo na takvim osnovama, čuvajući slobodu, samostalnost i nezavisnost Srbije kao najviše vrednosti. Hvala vam što je Srbija ponosa i budućnosti, večeras, ovde sa nama”, rekao je predsednik Vučić.

Na kraju, citirao je reči Martina Lutera Kinga, nećemo pamtiti reči naših neprijatelja, nego tišinu naših prijatelja.

“I jedino što imam da dodam je, da tada, prijatelje gotovo da nismo ni imali. Hvala onima koji nisu bili protiv nas, ali nam pomagao nije gotovo niko”, podsetio je Vučić.

Bili smo, kaže, sami, suočeni sa najvećom vojnom silom na svetu, sa koalicijom bogatih i moćnih, sa 22. 000 tona bombi i raketa, i sa njihovim jasnim ciljem: da nas poraze, unize i da jedan deo naše teritorije predaju nekom drugom.

Danas, dvadeset godina kasnije, mi ponovo imamo prijatelje, ali i one koji nam više nisu neprijatelji, uz jasnu razliku u mišljenju o svemu što se događalo.

“I ono što je za nas zločin, a smrt dve i po hiljade civila, smrt 79 dece, devastiranje jedne zemlje, šteta koja se meri desetinama milijardi dolara, za nas će uvek biti zločin, za njih je , ako i toliko hoće da priznaju – greška, uz koju, tu i tamo, dodaju i izraz, tragična”, rekao je i dodao:

“To je ono na šta mi nikada nećemo pristati”, rekao je Vučić i nastavio – ne ovde, u Nišu, na koji su, protivno svim konvencijama, bacane kasetne bombe, da bi ubijale trdunice na pijacama. I ne u Varvarinu, ne u Grdelici, ne u Ralji, Merdaru, Pazaru, Batajnici, gde su njihove greške za nas značili gubitak najvažnijih od svih života, dečijih.

Nemamo mi prava na to, da pognemo glavu i i sami kažemo, pa dobro, greška, jer, istakao je, “mi nismo greška”.
“Mi smo brojčano mali, ponosni narod, pobednik u velikim ratovima, snažan, darovit, spreman na žrtvu, ali i na pomirenje, uz taj jedan mali uslov, važan za naš opstanak. Da ne zaboravljamo. Nikada, nikome, naše živote”, rekao je predsednik Vučić.

Naveo je da je sve ostalo nešto što se da popraviti, da ruševine nisu odavno glavni deo našeg sećanja, već su pohranjene među sve one koje smo doživeli u istoriji.

“Izgradili smo nove bolnice, umesto onih 19 koje su uništene, i nove škole, umesto 69 uništenih, i nove stambene objekte, umesto 25. 000 uništenih, i nove puteve, mostove, pruge. . . ali, ovde, u Nišu, našu Ljiljanu Spasić, trudnu, niko ne može da vrati. Ni u Varvarinu, našu Sanju Milenković, učenicu prvog razreda Matematičke gimnazije. U Aleksincu, porodicu Milić… Dvogodišnji Marko Simić iz Novog Pazara, deset dana pošto je radosno duvao svećice na rođendanskoj torti, poginuo je u krilu svoga oca Vladana. Brat i sestra Stefan i Dejana zajedno su izgubili živote u napadu NATO avijacije u Ralji. Mala Milica iz Batajnice, postala je simbol svih nevinih žrtava…”, naveo je. Za te zločine, kaže, niko nije odgovarao.

“Srpski civili bili su dozvoljena meta agresije NATO-a, 2.500 života. To nećemo i ne smemo da zaboravimo. I nisu oni bili greška, i njihovo uzimanje jeste bio zločin”, rekao je Vučić.

To Srbija, danas, i sme, i može, i mora da kaže, podvukao je Vučić i dodao da nas na to tera budućnost i odgovornost koju za nju nosimo.

“I 20 godina posle bombardovanja, ta budućnost je i najsvetija obaveza koju imamo i prema žrtvama, i prema sećanju. To je obaveza prema životu, koji, u ovoj zemlji, tako krcatoj smrću, mora da postane najsvetija dužnost. I ni jedan više, nikada, ne sme da bude proglašen, za grešku. Kao što oni ubijani u Jasenovcu, operaciji Oluja nisu bili nikakva greška, već nečija namera”, naveo je.

Život, siguran, slobodan, mora da bude naš prvi zadatak i naš najvažniji cilj.

Predsednik je rekao da danas demantujemo “zločinački optimizam” Džejmija Šeja, tadašnjeg portparola NATO, portparola “krvavog pohoda na našu zemlju”, koji je verovao da Srbe “treba spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti”.

Našu tolerantnost, našu spremnost da oprostimo i pružimo ruku pomirenja pogrešno je, kaže, protumačio.

“Nismo i nikada nećemo zaboraviti zločine koje ste počinili ovoj zemlji i ovome gradu”, rekao je predsednik Srbije i dodao da isto tako nećemo zaboraviti Handkea, Solženjicina, Pintera i Čomskog, velike ljude, koji su integritetom svojih ličnosti stali na stranu male Srbije, na stranu istine i podržali nas.

Nikada, istakao je, nećemo zaboraviti ni Marinosa Ricudisa, kapetana grčke ratne mornarice koji je odbio naređenje vrhovne komande NATO da pošalje smrtonosne projektile na Srbiju.

“O svemu ostalom, mi danas možemo da razgovaramo, sem o zaboravu. I o Kosovu, koje su nam bombama i lošom politikom, i njihovom i našom, gotovo otkinuli od ostatka tela, i o susedima koji su ćutali, o Evropi, koja je učestvovala, i o rešenjima, kompromisima, miru”, poručio je Vučić.

Srbi koji žive na Kosovu i Metohiji najobespravljenija su etnička grupacija na tlu Evrope, a o njihovim pravima i bezbednosti trebalo bi da brinu UNMIK, KFOR i EULEKS, barem formalno, u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN, podsetio je.

“S pravom se pitamo: zbog čega zemlje članice NATO koje su zbog tobožnje zaštite prava Albanaca razorile našu zemlju, danas nisu zainteresovane da Srbima na Kosovu i Metohiji obezbede civilizovane i bezbedne uslove za život? Nisu istraženi, niti procesuirani gnusni zločini počinjeni nad Srbima. Izveštaj Dika Martija o vađenju organa otetih Srba u takozvanoj Žutoj kući uporno ignorišu međunarodne pravne institucije. Zbog čega je sada odjendaput tako teško da se formira Zajednica srpskih opština, da se ukinu takse na uvoz robe iz Srbije i BiH, zbog čega se tolerišu formiranje albanske vojne sile i njena pretnja srpskom stanovništvu?”, zapitao je Vučić.

Zato, i danas, kaže predsednik, dvadeset godina kasnije, izražavamo zahvalnost najboljima i najhrabrijima među nama, a to su Srbi sa KiM, koji čuvaju svoja ognjišta i naše srpsko ime i prezime.

“I , nadamo se da nikome neće na pamet da padne da ih ubija i proteruje. U protivnom, naš narod nećemo, ne smemo i ne možemo da ostavimo na cedilu”, poručio je Vučić.

Tokom svog dugog istorijskog trajanja Srbija se više puta poput feniks-ptice dizala iz pepela, rekao je i dodao da se oporavila i od sankcija devedesetih, od pustoši i užasa koji su ostali iza bombardovanja, i od unutrašnje pljačke zemlje i uništavanja nacionalne ekonomije posle petog oktobra.

“Na tom putu oporavka ne mogu nas zaustaviti”, istakao je.

Narod Srbije je, kaže Vučić, doneo odluku da ne želi članstvo zemlje u NATO-u i da je vojna neutralnost naš prirodni izbor.

Hoćemo sami da čuvamo svoje nebo i brinemo o svojoj zemlji.

Srbija je danas osigurala sebi poziciju da bude respektovani inicijator političkih rešenja, ističe predsednik i dodaje da smo pokazali spremnost da kompromisima, da ustupcima, jednom zauvek zatvorimo knjigu neprestanih sukoba i otvorimo razdoblje mira i prosperiteta za sve narode Balkana.

“Nažalost, jasno je da drugi to ne žele, da žele poraz i uniženje Srbije. Naš odgovor je jasan, razgovore i pregovore uvek hoćemo, a poraz Srbije, ma koliko dugo čekali, nećete dočekati”, rekao je i ponovio da smo spremni za dijalog, a da ne mislimo da smo bezgrešni i da znamo da smo radili loše stvari.

“Znajući koliko toga i od nas zavisi, spremni smo na svaki dijalog, na iskorišćavanje i najsitnije mogućnosti koja se pred nama pojavi, hoćemo da radimo, sa svima, da pružamo ruku, saslušamo, dogovorimo se, jer je baš nama mir najvažniji, i baš nama su životi najpotrebniji”, rekao je Vučić.

Ali, kaže, očigledno je da drugi ne žele srpsku ispruženu ruku, nego našu pognutu glavu. Mnogo smo puta, rekao je, glavu saginjali, glavu i gubili, ali nikada se pognuli nismo zato što je neko drugi to tražio.

Da pognemo glavu kad mi to hoćemo, a ne kad od nas to traže – to je suština slobodne, samostalne i nezavisne Srbije, kaže Vučić.

“Greška je bila sve što su neki drugi uradili. I zločin i to ne smemo da prekinemo da ponavljamo, ma koliko oni jaki bili, da je to bio zločin nad našom decom i narodom, rekao je i dodao da je to tako, jer je svaki prelazak na silu, na bombe, kao argument, zločin. Svaka kazna, primenjena na nedužnom, jeste više od zločina”, smatra on.

Balkan je, upozorava, i dalje “zapaljiva smesa”, sa kojom više niko ne sme da pogreši.

Moramo, i Srbija će sve uraditi da tako i bude, da komuniciramo rečima, a ne gvožđem. Moramo da počnemo da se pozdravljamo, a ne da se gledamo preko nišana.

Moramo da tražimo rešenja, da bismo izbegli metke, poručio je predsednik, ističući da to nije zato što smo slabi, naprotiv, jer je Vojska Srbije danas respektabilna sila, ali i garant, ne rata i sukoba, već upravo očuvanja i odbrane naših državnih i nacionalnih interesa.

Ali, razgovor umesto metaka, to mora da bude naša politika, politika budućnosti.

To je, na kraju, i jedini način, da nađemo mir i za sve one koji su poginuli, u svim tim ratovima, pa i u agresiji od koje je prošlo dvadeset godina, da ih se u miru, i na miru sećamo:

“I da znaju da zločina više neće biti, baš kao i da je onaj, nad njima, zapamćen. i nikada neće biti zaboravljen. I da znaju da Srbija živi, i za njih”.

“Čast mi je da ovde pored Čegra, na kome je Stevan Sinđelić kuburom ispisao jednu od najslavnijih stranica srpskog rodoljublja i junaštva, da pored svetih lobanja Ćele-kule, pozdravim sve vas, pozdravim narod Srbije i kažem da Srbiju ne mogu da pobede, da će Srbija da pobeđuje u broju novih fabrika, a samo u Nišu sam ih otvorio šest, investicija, stvaranjem bogatijeg društva, ali i da će imati snage da se izbori sa svima koji žele da je na putu normalnosti i uspeha zaustave. I, naravno, Srbija će imati ponosa da se seća sebe i svojih žrtava, onih koji su pali za slobodu otadžbine, koji su jedino što su imali, život, dali za spas otadžbine. Nek im je večna slava, zauvek ćemo ih pamtiti. Slava našim vojnicima, policajcima, običnim srpskim ljudima, našoj poginuloj deci”, rekao je predsednik Aleksandar Vučić i zaključio rečima:

“Neka večno živi naša jedina i nepokorena i nepokolebljiva otadžbina Srbija.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić upozorio je večeras da su neki krenuli u rušenje Srbije, a građanima poručio da nikada ne dopuste da neko sruši slobodu, nezavisnost i samostalnost Srbije.

“Krenuli su da sruše Srbiju… Poručujem ovog 24. marta – ja sam ovde među vama i svake godine unazad pet godina obeležavamo ovaj dan, a pre toga smo to zvali kampanjom, stideli smo se da pravim imenom nazovemo zločin, agresiju. Krenuli su da sruše Srbiju. Nemam šta drugo da vam kažem, šta god da se dogodi, meni, bilo kome od nas, nikada nemojte da dopustite da sruše slobodu, nezavisnost i samostalnost Republike Srbije”, poručio je Vučić.

“Nikada, nikome i zapamtite ove moje reči”, dodao je on.

“Srbiju ne mogu da pobede, Srbija će da pobeduje i po broju novih fabrika, a samo sam ih u Nišu otvorio šest, ja ovakav, mali, Vučić”, rekao je i dodao:

“Imaćemo snage da se izborimo sa svima koji žele da Srbiju zaustave na putu normalnosti i uspeha”.

Srbija će, zaključio je, uvek imati i ponosa i snage i da se seća sebe i svojih žrtava, onih koji su dali za spas otadžbine jedino što su imali, a to je život.

Naš narod na KiM nećemo ostaviti na cedilu

Nadamo se da nikome neće na pamet da padne da Srbe na Kosovu i Metohiji ubija i proteruje, a u protivnom, naš narod nećemo, ne smemo i ne možemo da ostavimo na cedilu, poručio je večeras u Nišu predsednik Srbije Aleksandar Vučić, uz reči “slušajte me, pažljivo”.

Na 20. godišnjicu od agresije, rekao je predsednik Srbije u obraćanju na obeležavanju 20. godišnjice od početka NATO agresije, izražavamo zahvalnost najboljima među nama – “a, to su Srbi na KiM, koji čuvaju svoje ognjište i svoje srpsko ime i prezime”.

“Tokom svog istorijskog trajanja Srbija se više puta kao ptica feniks dizala i oporavljala”, istakao je on.

Oporavila se od sankcija 90-ih, od pustoši i užasa koji su ostali iza bombardovanja i unutrašnje pljačke zemlje posle 5. oktobra.

“Danas s ponosom možemo da kažemo da je pametni i dobri narod Srbije veran rodoljubivim idealima predaka i posvećen budućnosti svoje dece i pokrenuo Vaskrs otadžbine. Na tom putu budućnosti i napretka niko je neće zaustaviti”, rekao je on.

Poručio je da Srbija ne želi u NATO i da je vojna neutralnost naš prirodni izbor.

“Hoćemo da budemo svoj na svome i ništa više, nikome ne pretimo ali Srbija je danas desetostruko jača nego 1999. i dvadesetostruko jača nego 2008. godine “, zaključio je on.

Predsednik Aleksandar Vučić veoma emotivno je večeras u Nišu doživeo susret sa Slađanom Vučkovićem, podoficirom koji je tokom NATO agresije izgubio obe šake. Predsednika su, dok mu se obraćao tokom govora u Nišu, savladale emocije:

“Dragi Slađan, divni čovek, podoficir koji je izgubio obe šake, naleteo je na 107 minu koju su zločinci bacilli, ali ima unuke i imaće ih još, ako bog da…”, obratio se Vučić Vučkoviću na obeležavanju dve decenije od početka NATO agresije. “Hvala vam na junaštvu, na odanosti otadžbini. Nema ništa preče i važnije od otadžbine. Hvala vam beskrajno za sve što se za otadžbinu uradili i decu spasili od zločinačkih mina”, rekao je Vučić i potresen njegovom sudbinom, tokom govora povodom 20. godišnjice NATO agresije, čak i zaplakao.

“Za razliku od vas, ja mogu i da plačem. Imam pravo na to, vi nemate, jer Bogoljub i Anđela bi se ljutili…”, rekao mu je predsednik.

Check Also

Film “SRBIJANKA” osvojio ZLATNU BUKLIJU na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma

U petak, 26. aprila 2024. godine, Velika Plana je bila domaćin 19. Međunarodnog festivala dokumentarnog …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *