Kvantaš skoro prazan, cene i do 40% niže nego u maloprodaji

Slide Background
Build & Design
Build & Design
previous arrowprevious arrow
next arrownext arrow

Mali broj prodavaca pored robe uporno čeka kupce, kojih nema ni na vidiku. Nije uvek prazno, kao ovog subotnjeg prepodneva, ali je ovog leta uglavnom bila takva situacija.

Slaviša Kočić iz Šišinca nudi krupnu i kvalitetnu ”stenlejku”, koja je, kaže, ove godine potpuno podbacila.

– Kvalitet je dobar, tek smo počeli da beremo, ali su mrazevi učinili svoje. Rod je manji za 50, a negde i za 70%. Sa površine od dva hektara pod šljivom, kad je dobra godina, uberem oko četiri vagona, ove, možda vagon i po. ”Stenlejka” je šljiva za sve: za jelo, za džemove, rakije. To je slatka vrsta i smatra se jednom od najukusnijih. Tek počinjemo da skidamo plodove s drveća i beremo po fazama, ali njeno vreme tek dolazi. Ovde je prodajem po 60 dinara za kilogram, na veliko, a čini mi se da je na pijacama u maloprodaji oko 100 dinara. Cena nije loša i biće još veća, jer šljive ima manje nego proteklih godina.

Nikola Trajković iz Bogojevca prodaje krompir i traži 40 dinara za kilogram. Zatičemo ga kako telefonira, jer kupaca trenutno nema. Ovo povrće se u domaćinstvu Trajkovića gaji generacijama, ali su se, zbog nestabilnog tržišta i velikih ulaganja, polako preorjentisali na ratarstvo i stočarstvo, gde kaže, takođe, nema sigurnosti.

– Od pre nekog vremena sve što ulažemo u proizvodnju krompira je poskupelo, pa nam dođe na isto, iako smo i mi podigli cenu na veliko. Proizvedemo 150 tona godišnje, ali ove su količine prepolovljene. Nisam siguran da ćemo sve što je spremljeno za tržište prodati, a da ga čuvamo više ne možemo, jer nam je od ove godine zabranjeno da ga zaštitimo praškanjem, što ne važi za uvozni krompir. Prošle godine smo ga dali po 10 dinara, bili smo u minusu, sad pokušavamo da se vadimo, ali cela ova situacija nije obećavajuća. Čini mi se da ova kultura nema budućnst.

Trajkovići su i stočari: bave se uzgojem krava, bikova i svinja:

– Cena govedine je loša, 2,5 evra, a hrana je znatno skuplja. Ako proizvedete svoju hranu, još i možete nešto da zaradite, u suprotnom-nema matematike. Evo primera: ako kupite tele za 600 evra i čuvate ga godinu dana, tokom koje ono pojede oko dve tone koncentrata po 30 dinara, što je otprilike blizu 600 evra, a kad poraste i dostigne recimo 600 kilograma, prodate ga, u proseku za 2 evra, dobili ste 1.200, koliko ste i potrošili za njegov uzgoj. Kažem, kad sami pravite silažu i imate svoje seno, malo je isplatljivije. Subvencije uglavnom koristimo za nabavku suncokreta, soje i ostalih sastojaka silaže, koje ne proizvodimo, ističe Nikola.

Nešto dalje, izložena paprika iz Živkova, po ceni od 80 dinara, pored nje paradajz- cena 600 dinara ”holandez”. Na kvantašu ovog prepodneva izbor robe vrlo štur, ali se, ako su vam potrebne veće količine povrća i voća, isplati kupovati na veliko, jer su cene niže i do 40%.

Check Also

Leskovački privrednici i industrija remete rad postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda

Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Bogojevcu, koje je projektovano da vrši prečišćavanje vode do …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *