“VIKA MI LEJKA”: Promovisana zbirka priča Zorana M. Jovanovića

Slide Background
Build & Design
Build & Design
previous arrowprevious arrow
next arrownext arrow

Književnik i novinar Zoran M. Jovanović predstavio je večeras u Leskovcu zbirku priča “Vuka mi Lejka” koja je za kratko vreme postala pravi hit.

Svoja razmišljanja pretočena u priče koje je s vremena na vreme delio sa svojim prijateljima na društvenoj mreži Facebook, Zoran Jovanović je opet na zahtev i predlog svojih prijatelja pretočio u zbirku priča koja je povrala simpatije širom Srbije, ali i u zemljama u okruženju.

-Za to su zaslužni moji Fejsbuk prijatelji. Oni su mi predlagali da Lejkine dogodovštine objavim kao knjigu, jer su želeli da ih imaju na jednom mestu. Čak su počeli i da se pretplaćuju na knjigu, koja u tom trenutku nije bila ni u prelomu, tako da sam ja prodao trećinu tiraža unapred. Inače, knjigu sam pisao na leskovačkom dijalektu, a Lejka neki moj alter-ego, preko koga sam u mogućnosti da plasiram neka svoja razmišljanja i stavove – rekao je Zoran Jovanović u sali Udruženja penzionera u Leskovcu gde je održana promocija.

U programu su učestvovali učenici Medicinske škole koji su kroz mali igrokaz predstavili neke od delova ove sjajne knjige.

Većina priča Zorana i Lejke dešava se u leskovačkim kafanama, nekada ali i danas mestu na kome se sve može čuti, videti i saznati.

O knjizi je govorio još jedan Leksovčanin, prof. dr Dragomir Radovanović.

-Kafana je leskovačka institucija, jedino mesto na koje žurim da dođem i odakle se nigde ne žurim. Tamo se jednostavno ispraznim, piće mi uzme pamet, a konobar pare. Takav je i Lejka, glavni junak zbirke priča „Vika mi Lejka“. On je tipičan Leskovčanin, drugar do daske, frajer, inteligentan, duhovit, kozer, vrcav… Za svaku situaciju oni ma svoj ugao posmatranja okrenut humoru i satiri, dobronameran je, hoće svima da pomogne i ugodi, časti, da bude čašćen, da zapazi, da bude zapažen… Lejka je lik za sva vremena. Knjiga je pisana jasnim stilom, bez uvijanja i razglabanja, dijalozi su jaki, jasni i tečni. Posebna vrednost je što je pisana na našem leskovačkom dijalektu, koji treba negovati, jer je on naš znak raspoznavanja i da je bio pogrešan ne bi se održao do današnjeg dana i održaće se dok ima Leskovčana – istakao je prof. dr Dragomir Radovanović.

Kao retko koja, knjiga “Vika mi Lejka” izazvala je nepodeljene pozitivne komentare i emocije koje se šire, pre svega društvenim mrežama, i van granica naše zemlje.

Check Also

Školarci od petka na mini raspustu

Prolećni raspust ove godine doneće učenicima punih deset dana odmora “u komadu”, što će biti …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *