Najčešće autoimune bolesti i kako ih prepoznati

Foto: Unsplash.com

Kod nekih ljudi organizam kao da se okrene sam protiv sebe i počne da nekontrolisano proizvodi antitela koja uništavaju sopstvena tkiva i organe. Tada nastaju autoimune bolesti kojih ima preko 80 potvrđenih, a verovatno ih je i više.

Ni savremena medicina ne zna tačan razlog ove pojave, a za većinu ovakvih oboljenja nema ni pravog leka. Ipak, život uz neke od autoimunih bolesti je moguć uz pravovremeno otkrivanje i pravilno lečenje.

U daljem tekstu saznajte koji su simptomi, uzroci i posledice autoimunih bolesti koje su najzastupljenije u populaciji.

Psorijaza

Psorijaza je hronično oboljenje kože koje se manifestuje pojavom crvenila i mrlja na koži,  beličasto-srebrnim ljuspama, svrabom i peckanjem, kao i suvom kožom koja može da pukne i krvari.

Dobra vest je da ovo neprijatno oboljenje nije zarazno i ne prenosi se dodirom. Nažalost, ne može potpuno da se izleči, može samo da se drži pod kontrolom. Psorijaza se povremeno povlači i postaje gotovo neprimetna, ali se u periodima stresa i napetosti ponovo pojavljuje i širi po telu.

Uglavnom se dijagnostikuje između 15. i 35. godine života i od nje podjednako obolevaju i muškarci i žene. U zavisnosti od toga kako se manifestuje na koži, postoji nekoliko oblika  psorijaze, a neki je dele i na blagu, umerenu i tešku. Ipak, čak i kod blage psorijaze, ljudi mogu osećati nelagodnost, nesigurnost i stres zbog promena na koži.

Većina dermatologa može prepoznati vrstu psorijaze samo na osnovu fizičkog pregleda. U suprotnom, ako to nije moguće učiniti, obolelom se uzima uzorak kože zbog analize. Na osnovu pregleda i biopsije određuju se lekovi, terapije i ishrana za smanjenje psorijaze. Uz to, postoje preparati koji mogi pomoći da se kompleksni imuni sistem oporavi, kao što je orthomol od 30 doza za jači imunitet.

Pored propisanog lečenja, preventiva protiv psorijaze je smanjeno konzumiranje alkohola i kontrola stresa. Tehnike poput meditacije, joge i dubokog disanja mogu olakšati suočavanje sa emotivno izazovnim situacijama u životu, ublažiti i olakšati simptome psorijaze.

Sistemski eritemski lupus

Sistemski eritemski lupus (SEL) je autoimuna bolest koja napada različite organe, najčešće kožu, zglobove i bubrege, izazivajući upalne procese. Kada je zapaljenje dugotrajno, može doći i do oštećenja tkiva ovih organa. Zato je cilj lečenja SEL smanjenje upalnih promena i očuvanje normalne fukcije organa.

Ova hronična bolest je veoma rasprostranjena i od nje uglavnom obolevaju žene u dobi od 15 do 40 godina. Činioci nastanka bolesti su različiti, ipak se veruje se da su genetika u kombinaciji sa faktorima okoline, poput virusnih infekcija i preteranog izlaganja suncu, glavni uzroci razvoja SEL-a.

Bolest se razvija postepeno, u periodu od nekoliko meseci ili čak godina. Prvi simptomi su umor i nelagodnost, a vremenom nastaju upale jednog ili više organa. Specifični simptomi po kojima se prepoznaje SEL su “leptir” ospa (crvenilo preko korena nosa i na obrazima), fotosenzitivnost, ranice na sluzokoži, poremećaj krvnih ćelija, artritis…

Različiti laboratorijski testovi mogu pomoći u dijagnostikovanju oboljenja, poput redovne analize krvi i mokraće. A ako se bolest otkrije, dobro je potražiti pomoć nefrologa. Nefrolog je specijalista koji pregleda bubrege i koji će, zbog čestih upala bubrega usled ove bolesti, pratiti uticaj lupusa na fukcionisanje organa. Redovnim kontrolama smanjuje se mogućnost da oboljenje ošteti centralni deo urinarnog sistema.

U nekim slučajevima je potrebna biopsija bubrega, (odnosno uzimanje dela tkiva organa, koji se kasnije analizira), da bi se utvrdio stepen oštećenosti rada bubrega i prepisala adekvatna terapija.

Nažalost, ne postoji specifičan lek za SEL. Visoke doze lekova se uvode zarad smanjena upalnih procesa organa i sprečavanja oštećenja njihove fukcije. Međutim, ako se bolest otkrije na vreme i pravilno tretira, moguće je uspostaviti kotrolu nad razvojem ovog autoimunog oboljenja.

Hašimoto sindrom

Hašimoto sindrom ili Hashimoto tireoiditis je autoimuna bolest štitne žlezde, usled koje dolazi do upale i smanjenja njene funkcije. Ukoliko se ne leči, Hašimoto može dovesti do poremećaja metabolizma, kardiovaskularnih bolesti, infarkta, demencije, dijabetesa…

Kao i kod ostalih autoimunih bolesti, faktori nastanka ovog oboljenja nisu utvrđeni. Pored genetskih predispozicija, pretpostavlja se da su uzroci i prevelik stres, zračenje, virusne i bakterijske infekcije. Ono što jeste sigurno je da od ovog sindroma najčešće obolevaju sredovečne žene, iako se sve češće otkriva i kod veoma mladih osoba.

Rano dijagnostikovanje ovog oboljenja je jako važno, jer štitnjača ili tiroidna žlezda proizvodi hormone (tiroksin-tetrajodtironin, T4 , trijodtironin T3 i kalcitonin) koji se luče direktno u krvotok i utiču na rad gotovo svake ćelije našeg organizma. Od tiroidne žlezde zavisi brzina metabolizma, rad srca i nivo šećera u krvi. Ima svoj uticaj na emocije i ključna je za održavanje trudnoće i razvoja nervnog sistema u fetalnom periodu.

Međutim, Hašimoto sindrom je podmukla bolest, čiji su prvi simptomi iscrpljenost i umor. Mnogi u početku ignorišu pokazatelje autoimune bolesti i na kontrolu odlaze u kasnim stadijumima oboljenja. Na poremećaj tiroidne žlezde se posumnja tek kada dođe do gušavosti, odnosno povećanja štitne žlezde na vratu. Neki od propratnih simptoma su i gojaznost, usporen rad srca, usporeni pokreti i govor, bolovi u mišićima, opstipacija, pad libida, netolerancija na hladnoću, itd.

Ako prepoznajete neke od ovih simptoma kod sebe, vreme je da proverite rad vaše štitne žlezde. Hormone koje tom prilikom treba kontrolisati su: TSH, FT3 i FT4, kao i antitela anti-TPO At i anti-TG At.  Ovi testovi, pomoći će vašem endokrinologu da dijagnostikuje Hašimoto sindrom, odredi terapiju i počne sa tretiranjem ovog oboljenja.

Istina je da lečenje traje doživotno, ali ako se bolest pravovremeno otkrije, neće doći do prevelikih komplikacija i posledica po zdravlje vašeg čitavog organizma.  U nekim slučajevima, terapija nije ni potrebna, ali zato stalne kontrole jesu.

Foto: Unsplash.com

Dijabetes – tip 1

Dijabetes je hronično oboljenje koje ugrožava milione ljudi širom sveta. Ova neizlečiva bolest nastaje kao posledica nedovoljnog lučenja ili delovanja insulina. Insulin je hormon koga proizvodi gušterača, odnosno pankreas, i odgovoran je za regulisanje nivoa šećera u krvi.

Šećer, koji unosimo  u organizam putem hrane, bez insulina ne može iz krvotoka doći do ćelija. I u tom slučaju, osoba ima povišen šećer. Visok nivo šećera u krvi utiče na zdravlje čitavog organizma. Dijabetes može da ošteti srce, krvne sudove i bubrege. U nekim slučajevima, onda kada se zapostavlja i ne leči, dovodi do kome ili smrti.

Postoje tri tipa dijabetesa: dijabetes tip 1 (diabetes mellitus juvenilni), tip 2 (diabetes mellitus), kao i gestacioni ili trudnički dijabetes. Kod dijabetesa tipa 1 organizam uopšte nije sposoban da proizvodi insulin, zbog čega su oboleli od ovog tipa obavezni insulinski zavisnici. Kod dijabetesa tipa 2 organizam postaje otporan na proizvodnju sopstvenog insulina.

Juvenilni dijabetes uvek nastaje kod mlađih osoba i prema podacima Mađunarodne federacije za dijabetes, više od 1.1 miliona dece i adolescenata živi sa ovim oboljenjem.  Simptomi  autoimune bolesti su prevelika žeđ, učestalo mokrenje, mučnina, nagli gubitak telesne mase, brzo zamaranje i osećaj malaksalosti. Ako osećate neke ovih simptoma uradite laboratorijske analize krvi i urina.

Prema Svetskoj Zdravstvenoj organizaciji normalna vrednost glukoze u krvi se  kreće između 3.6 i 6,1 mmol/l (uzorak krvi se uzima ujutru, pre bilo kakvog obroka). Ako analiza pokazuje vrednost šećera više od 7 mmol/l u narednih 48 sati, postavlja se dijagnoza dijabetesa.

Iako lek za juvinalni dijabetes ne postoji, ljudi sa ovom bolešću uz izbalansiranu ishranu, pojačanu fizičku aktivnost, redovne sistematske preglede i insulin uspevaju da održe zdravlje i rad ostalih organa. Veliku ulogu u nastanku autoimunih bolesti imaju nasledni faktori. Ipak, nikako ne treba zanemariti štetne navike, poput nepravilne i neredovne ishrane ili ubrzanog i stresnog života, koji takođe mogu potpomognuti razvoju različitih oboljenja. Ako imate genetske predispozicije ili prepoznajate neke od opisanih simptoma, obavezno potražite savet lekara. Preventivni pregledi i odgovoran odnos prema zdravlju, preduhitriće posledice mnogih bolesti i sačuvaće čitav organizam.

/PR/

Check Also

Guberevac dobija novi izgled: Početak radova na rehabilitaciji puteva

U Guberevcu su u toku intenzivni radovi na rehabilitaciji puta u dužini od 500 metara, …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *