
U organizaciji Regionalne privredne komore Jablaničkog i Pčinjskog okruga u Leskovcu je održana 46. sednici Saveta Sajma etno hrane.
Na ovoj sednici se raspravljalo o pripremama za 14. Sajam etno hrane i pića, koji će biti održan krajem novembra u Beogradu.
Mirjana Lukić, savetnik generalnog direktora Beogradskog sajma, kaže da je Beogradski sajam ponudio jednu verziju sadržaja savetu Sajma etno hrane i pića, ali i da se tu krije uspešna priča o zaštiti geografskog porekla.
„ Leskovac je, možemo reći, srce Srbije kad su u pitanju zaštićeni tradicionalni proizvodi. Tu se uvek misli na leskovački ajvar i ekonomske efekte koje on daje za proizvođače. Mi tu vidimo i jednu uspešnu priču o zaštiti geografskog porekla, o plasmanu, organizaciji proizvodnje… Dosadašnja iskustva su dobra, ali sigurno ima mogućnosti da se nešto nadogradi i poboljša u promociji naših proizvoda. Činjenica je da nas je Evropa prepoznala i da postoji interesovanje za naše proizvode, na nama je da svojim kvalitetom počnemno da osvajamo razna tržišta. Inače, obično na sajmu bude oko 350-380 učesnika od kojih je bar 30-ak iz Jablaničkog okruga koji su redovno zapaženi i osvajaju dosta nagrada.“
„Iz godine u godinu sajam poprima sve veći značaj i ima sve više izlagača kako iz Srbije, tako i iz inostranstva. Mi želimo da zaštitimo domaću, autohtonu proizvodnju domaćih proizvoda, kako u individualnom, tako i u društvenom sektoru – kazao je Gavrilo Veselinović, predsednik saveta Sajma etno hrane.
Iskustvo Milana Prostrana, ekonomiste koji je bio angažovan u vladi govori da je poljoprivreda i prehrambena industrija jedna od grana privrede koja može značajno da doprinese jačanju države i da je Sajam etno hrane i pića jedna od manifestacija koja može tu da značajno pomogne.
„Sajam je već izrastao u jednu ozbiljnu manifestaciju i poprima sve više međunarodni karakter. Zato je i prvenstveni cilj Sajma etno hrane i piće promocija naših proizvoda. Nama je najveći problem sitno i malo poljoprivredno gazdinstvo, jer je 77,8% poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji veličine od 0,5 do 5 hektara. Mi moramo te male, koji ne mogu brzo da prerastu u srednje ili velike, na neki način okupimo, da se sve to valorizuje.“