Svetski bestseler ”365 dana”, sa poljskog je prevela Predejančanka Marija Rajković

Slide Background
Build & Design
Build & Design
previous arrowprevious arrow
next arrownext arrow

I dok se prvi deo instant hit romana ”365 dana”, širom sveta prodaje u milionskim tiražima, naša sugrađanka Marija Rajković, radi na prevodu nastavka i, tokom jedne od pauza, za Dnevnik juga priča o studijama poljskog, putovanjima, izazovima prevodilačkog posla, ličnim željama i planovima

Rodila se i osnovnu školu ”Aca Sinadinović” završila u Predejanu, pa školovanje nastavila u leskovačkoj Ekonomskoj školi. Na departmanu za poljski jezik, diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je stekla i zvanje mastera. Premotavajući u glavi film iz ranog detinjstva, čini joj se, kaže, da je oduvek znala da će njen posao biti vezan za jezike:

– Od malena sam gledala crtaće na engleskom, nemačkom. Učila i pevala dečje pesmice, pa sam skrenula pažnju roditelja na ”lakoću” sa kojom savladavam strane reči. Po polasku u školu, posvetila sam se ozbiljnije engleskom jeziku, a čini mi se da je presudno bilo to što sam upoznala ruski. U srednjoj je ljubav prema jezicima postala jača, a u isto vreme počela sam intenzivno da čitam. Do mature se moja namera da studiram jezike, potpuno iskristalisala.

Za poljski se odlučila iz najmanje dva razloga. Ne spada u svetske jezike, a takvi su uvek manje atraktivni. Uz to pripada slovenskoj grupi jezika, a najmanje im je sličan.

– Htela sam nešto drugačije i nisam pogrešila. Želela sam ne samo da naučim, već pre svega, da izučavam poljski jezik. U to vreme mi nije bilo važno da li će mi se to isplatiti, jer sam se bavi onim što me zanima. On nije nimalo lak, pogotovo za izgovor, a i gramatika spada u teže. Diplomirala sam o roku i, po završetku studija, počela da radim u jednoj švedskoj firmi, koja posluje sa poljskom, tako da sam svakodnevno u kontaktu sa korisnicima naših usluga.

Sa gostovanja na Državnoj poljskoj televiziji

Tokom studija bila je vrlo aktivna i član brojnih organizacija koje promovišu poljski jezik i književnost. Katedra za poljski, jedna od najmanjih, osmislila je program učenja, koji je bio sve, samo ne dosadan i suvoparan. On je uključivao posetu Poljskoj putem razmene, pa je Marija tamo boravila u nekoliko navrata. Na četvrtoj godini je osvojila i prvo mesto na kvizu, koji tradicionalno priređuje Ambasada Poljske u Srbiji. To će joj, ispostaviće se nešto kasnije, otvoriti potpuno nova vrata:

– Blanka Lipinska, autorka romana ”365” dana je, u potrazi za osobom koja će knjigu prevesti na srpski, kontaktirala je svoju Ambasadu, a ona Filološki fakultet. Usledile su preporuke mojih profesorki Ane Sokulske Tomić i Jelene Jović, koje su, očigledno imale puno poverenje u mene. Sa autorkom se do sada nisam lično upoznala, ali smo, bile u svakodnevnom kontaktu. Našim razgovorima na poljskom, u početku su prisustvovali i urednici iz Izdavačke kuće ”Laguna”. Počela sam sa prevođenjem i knjiga se, na srpskom jeziku, u knjižarama pojavila krajem aprila. U međuvremenu sam dobila poziv da počnem sa prevođenjem nastavka, jer se radi o trilogiji. I taj posao polako privodim kraju.

Rad na ovom provokativnom instant ljubavno-dramskom hitu, na granici erotskog, bio je, kaže Marija, višestruki izazov:

– Ne radi se o bukvalnom prevodu, već prilagođavanju srpskom jeziku, stilski prihvatljivim i prijemčivim za uho. Ovaj roman obiluje eksplicitnim scenama i to je bio poseban izazov. Učeni smo da moramo biti spremni da prevodimo tekstove najrazličitije sadržine, tako da nisam imala problem sa određenim pojmovima (ha,ha). Prevod sam ”testirala” na koleginicama sa fakulteta i dobila najviše ocene. Mislim da se saradnicima iz ”Lagune” dopao, pa je takvu informaciju dobila i Blanka. Verujem, da je drugačije, ne bih dobila priliku da prevodim nastavak, koji je puno interesantniji.

Marija za sada živi u Beogradu i tamo namerava da ostane. Po završetku prevođenja na kome trenutno radi, volela bi kaže da ”za svoju dušu” prevede neka dela pojedinih poljskih pisaca, jer je književnost ove države vrlo bogata i interesantna, te je prava šteta da se čitaoci u Srbiji ne upoznaju sa njom.

Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirao grad Leskovac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Check Also

Transformacija Doma vojske u Leskovcu: Potpisan ugovor za buduću gradsku koncertnu dvoranu

Danas je u Ministarstvu kulture potpisan ugovor o realizaciji, upravljanju i finansiranju pojedinačnog projekta Adaptacija …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *