LETOVANJE U ALBANIJI: Zašto ova lepa zemlja zaslužuje da joj date šansu

Sve što ste želeli da znate o letovanju u Albaniji, a niste imali koga da pitate

Čim prevalim dosadnu zimu preko glave, a ćudljivo proleće počne naglo da me otapa, u glavi začujem šum mora, koga obavezno prate zvuci buzukija, a u nozdrvama zamiriše giros. To su znaci da se bliži vreme letovanja, a dileme oko destinacije, sve do prošle godine, nije bilo. Grčka – jer se tamo osećam kao kod kuće, blizak mi je mentalitet ljudi, volim te tople mirise i sve mi prija. Ali lane…sve se zaustavilo…a u glavi su, umesto simptoma putne groznice, počeli da odzvanjaju poznati i novonaučeni izrazi: zatvaranje, lok daun, otkazivanje aranžmana, vanredno stanje, policijski čas.

Nada da će sunce ubiti virus, uglasila se već početkom leta, ali sam ja verovala da će do septembra, nama omiljenog meseca za letovanje, stvari da se promene. Nisu. Odustati ili naći alternativu za Grčku. Odlučili smo se za ovo drugo i nismo pogrešili.

Želja da, bar nakratko, promenimo sredinu i napunimo baterije za jesen, bila je jača od predrasuda, saveta ”brižnih” prijatelja, neutemeljnih tvrdnji i nedokazanih uverenja. Odlučili smo…Albanija- i počela je najzanimljivija avantura naših života.

Smeštaj smo obezbedili preko Booking.coma, u mestu Golem, nadomak Drača ili Durs-a, kako glasi njegovo izvorno ime. Preko interneta saznali da iz Niša svakodnevno imamo liniju prema Prištini, rezervisali karte i 23. septembra se obreli na stanici, čekajući bus. Šok što se nije pojavio, zbog kvara, brzo smo prevazišli i potražili drugo rešenje. Sasvim slučajno saznajemo da iz Niša ka Prištini vozi nekoliko kombija, telefonirali smo, našli mesto i nakon dva sata našli se u prestonici Kosova i Metohije. Odatle, autobusom Arditi travela, prevoznika koji ima redovnu liniju na relaciji Priština-Drač, posle pet sati putovanja, odličnim auto-putem i za samo 1o evra po osobi, stižemo u Drač.

Jedna od najvećih luka u Albaniji, tipičan je primorski grad, sa širokim osvetljenim bulevarima, brojnim prodavnicama, zgradima od kojih vam zastaje dah. Nastavljamo do Golem-a, malog turističkog mesta, udaljenog 7 kilometara, do koga vodi put, sa obe stranim načičkan hotelima. Pala je noć, a mi smo sačekali jutro, da ustanovimo gde smo ustvari.

Da ne znate da ste u Albaniji, mislili biste da je u pitanju Grčka. Lepe, velike, peščane plaže, uglavnom zakupljene i uređene, sa drvenim ležaljkama. Svuda okolo palme, kafići, restorani, pune prodavnice. Slobodne plaže su malo zapuštenije. U septembru, zakup dve ležaljke sa suncobranom – 300 leka (odnos dinara i leka je 1:1,2), što znači nešto manje od 300 dinara.

Supermarketi su puni, dobro opremljeni svim namirnicama, a ima i dosta srpskih proizvoda. U ponudi su sve vrste mesa, od piletine, preko svinjetine i teletine, do jagnjetine, sireva i mlečnih proizvoda, hleba i peciva, slatkiša. Riba i morski plodovi, naravno, i to tek izvađeni iz mora. Od kozmetike i hemije, sve što poželite. Cigarete, su malo jeftinije, alkoholna pića i sokovi koštaju koliko i u Srbiji. Pijace su bogate, dobro snabdevene i od naših se razlikuju samo po tezgama sa začinima i maslinama. Cene su jednake našim, a zbog odnosa leka i dinara, čak i nešto niže. U restoranima se jede dobro i kvalitetno i to za vrlo pristojan novac. Mnogo je gift šopova, suvenirnica, prodavnica sa garderobom. Butika, čak i onih sa markiranom robom, više je, naravno, u nedalekom Draču, do koga možete i lokalnim busom, za 5o leka.

Smeštaj, u Kompleksu Freskia, ustvari je dvosoban stan, vrlo moderno opremljen, sa klimom u svakoj prostoriji, kompletnom kuhinjom, tv-om, internetom, mašinom za pranje veša, uvek toplom vodom. Zakupljen je za 200 evra za 10 dana, a domaćina, Maksima Kolia, koji inače živi u Tirani, sreli smo samo pri dolasku. Ključ smo ostavili na dogovorenom mestu. Desetka za poverenje u ljude koje vidi prvi put.

Ljudi. Albanci, od kojih je, ako vam je to važno, oko 38 odsto muslimana, blizu 24 procenta pravoslavaca i 13,5 posto katolika, su izuzetno gostoljubiv, pitom, radoznao i prijatan narod. Raduju se strancima, a Srbi su im, jer su još uvek retki, vrlo zanimljivi. Pošteni su i predusretljivi, spremni da pomognu, druželjubivi i iskreni. Mladi se odlično služe engleskim jezikom, a stariji i italijanskim, ali je sporazumevanje vrlo lako.

Posle samo dva dana, imali smo utisak da u Golemu letujemo redovno, jer čak i plavi Jadran, na severu Albanije, po temperaturi i boji vode, podseća na Egej. Druga polovina septembra je period kada se i u ovom delu Evrope polako pripremaju za jesen i kraj sezone, pa nam mnogi sadržaji nisu bili dostupni, ali smo mogli da zamislimo kako ovo oveće selo izgleda u julu i avgustu.

Ono što na kraju dopunjuje utisak iz naslova jeste činjenica da se u Albaniju ulazi sa ličnom kartom, da put od Niša do Drača, automobilom traje nešto više od 5 sati, da svaka vila, svaki hotel, pa i svaki restoran ima svoj parking sa video nadzorom, te da za 11 dana boravka i putovanja tamo i nazad, nismo doživeli ni najmanju neprijatnost.

Ne dozvolite da vas sputavaju predrasude i predubeđenja. Albanija je neotkriveni turistički biser, a oni koji su upoznali i njena letovališta na Jonskom moru, znaju koliko može da pruži. Mi bismo se rado ponovo vratili.

Check Also

Koncertna dvorana u Domu Vojske uskoro realnost

U Koncertnoj dvorani, koja će se smestiti u renoviranom Domu Vojske u Leskovcu, očekuje se …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *