Ivanjdan je hrišćanski praznik kojim se obeležava rođenje Svetog Jovana Krstitelja, 7. jula po gregorijanskom, odnosno 24. juna po julijanskom kalendaru.
Kod Srba na ovaj dan se stavi venac od ivanjskog cveća (koji se zove Ivanjski Venac) na vrata kuće. On, po verovanju, čuva kuću od nesreće. Najčešće se pravi od ivanjskog cveća, kojeg ima po livadama i šumama, pored puteva, obično na sučanim staništima.
Ova biljka se prepoznaje po sitnim žutim cvetovima koji mirišu na med, a stabljika raste od 30 cm do jednog metra visine. U venčić se obično stavlja i jedan čen belog luka, a po predanju se veruje da će zato ukućani biti dobrog zdravlja.
Da li zbog običaja prenošenih s kolena na koleno ili verovanja da trave ubrane na današnji dan imaju posebna lekovita svojstva, tek, nekada je letnji Sveti Jovan, bio dan za branje bilja, pa je otud ovde prozvan i Biljober
Bilje koje se ubere na Ivandan ima posebnu, lekovitu moć. Čak se smatra da lekovite trave ne treba brati pre Ivandana, jer one do tada nisu dovoljno zrele.
Prema verovanju, Sunce se tog dana zaustavlja tri puta, a i venac ima kružni oblik upravo zbog njega. Voda dobija “magičnu moć”, pa se na taj dan valja kupati u rekama, potocima i jezerima. Ivanjdan je crveno slovo, pa se izbegavaju teški poslovi. Posebno verovanje se odnosi na vinograd – vinogradari ne ulaze u njega punih sedam dana, a kaže se kako grožđe tada “čuva Sveti Jovan”.