
„SVOJE KLINCE I KLINCEZE VLASOTINCE U STIH VEZE, ZLATNOM ŠAROM OD LjUBAVI, DA SU DOBRI I UBAVI“
Ovo su stihovi iz knjige „Vlasotince je moje dvorište,“ koju su zajedno priredili Predškolska ustanova „Milka Dimanić“ i Narodna biblioteka „Desanka Maksimović“. Knjiga sadrži pitanja, odgovore i crteže o zavičaju. Jedno od pitanja bilo je „Po kome je Vlasotince dobilo ime“, a jedan od odgovora je glasio:
„Možda po reku Vlasinu, ali ne znam, moramo da pitamo nekog starog decu“.

-Ova knjiga je toliko lepa jer su je stvarala deca svojom iskrenošću i dobrotom, talentom i intuicijim, svojom inteligencijom. Njihovi odgovori na naša pitanja su duhoviti, originalni, zanimljivi.Na crtežima su
pokazali koliko vole svoje Vlasotince, kako doživljavaju biblioteku, muzej, Stari mlin, Staro groblje…- rekao je direktor biblioteke Srba Takić.
Psiholog Meri Stojković navela je u predgovoru da nas iskrenost dece, iskazana crtežima i rečima, navodi da zaključimo da se ona u Vlasotincu osećaju voljeno i u „zoni komfora“.

Vaspitači i stručni saradnici su sa decom brižljivo i dugo pripremali materijal za knjigu, rekla je pedagog Natalija Vasić, dodajući da je pred nama knjiga koja je zapis o tome kako naša deca vide svoje Vlasotince.
Knjiga „Vlasotince je moje dvorište“ izdata je i predstavljena u okviru Vukove nedelje.