
Međunarodni dan maternjeg jezika obeležava se sa ciljem isticanja važnosti učenja jezika za razvoj višejezičnosti i razumevanja među ljudima koji pripadaju različitim kulturama, promovisanja jezičke raznolikosti, kao i ukazivanje na prava na izučavanje i obrazovanja na maternjem jeziku.
Unesko je 1999. godine proglasio 21. februar Međunarodnim danom maternjeg jezika kako bi podsetio da jezici nisu samo deo civilizacijskog kulturnog nasleđa, već i nezamenljivi izraz ljudske kreativnosti i različitosti.
Svesna značaja obrazovanja na maternjem jeziku u kontekstu očuvanja jezika nacionalnih manjina, Srbija obezbeđuje, osim na srpskom jeziku, celokupno obrazovanje na maternjem jeziku na još osam jezika: albanskom, bosanskom, bugarskom, mađarskom, rusinskom, rumunskom, slovačkom i hrvatskom.
Osim toga, još osam jezika se izučava u okviru nastavnog predmeta Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture: bunjevački, vlaški, makedonski, nemački, romski, slovenački, ukrajinski i češki jezik.
Oko 60.000 dece pohađa nastavu na manjinskim jezicima na svim nivoima obrazovanja, a pravo na informisanje na jeziku nacionalne manjine ostvaruje se putem štampanih i elektronskih medija.
Na manjinskim jezicima se izdaju novine, časopisi, publikacije, zbornici, a elektronski mediji emituju programe na jezicima nacionalnih manjina.
U Srbiji je u službenoj upotrebi, pored srpskog jezika, još 12 jezika nacionalnih manjina (albanski, bosanski, bugarski, bunjevački, mađarski, makedonski, rumunski, rusinski, slovački, hrvatski, crnogorski i češki) na celoj teritoriji 42 jedinice lokalne samouprave, osim toga vlaški i romski jezik su u službenoj upotrebi u pojedinim naseljenim mestima.