Znate li kako su visibabe dobile ime, da imaju lekovita svojstva i da su zaštićena vrsta?

Najveća zabluda o visibabama je da su one tipično prolećno cveće. Istina je da intenzivno cvetaju baš tokom zime, čak i pod snegom, a samo neke od 70 vrsta, su vesnici proleća. Galantamin iz njihovih lukovica se koristi kao lek protiv Alchajmerove bolesti i demencije. Spadaju u zakonom zaštićene vrste

Galanthus, kako glasi latinski naziv visibabe, potiče od grčkih reči gala -mleko i anthos -cvet, pa bi u bukvalnom prevodu njeno ime moglo da glasi mlečni cvet. U nekim krajevima ih zovu ”sretenjski zvončići”.

Za ovu nežnu biljku, vezuju se brojne legende.

Prema jednoj, visibaba je nastala još u vreme prvih ljudi, Adama i Eve. Kada su isterani iz raja, prvi put su se susreli sa zimom i snegom. Eva se rasplakala, misleći da nikada više neće osetiti lepotu i toplinu proleća. Nad Evom u suzama se sažalio jedan anđeo i sićušne pahuljice pretvorio u nežne, bele cvetiće, dajući Adamu i Evi nadu da će se zima uskoro pretvoriti u proleće.

Druga, koja objašnjava i njen narodni naziv, kaže da je usamljena starica živela u kolibici, na rubu sela. Cveće joj je bila jedina radost i jedini prijatelj. Brinula je o njemu, ali samoća i godine, pogrbile su staricu. Jednog hladnog decembarskog jutra, izašla je pred svoju kolibu, a njenog cveća više nije bilo. Zatrpao ga je sneg. Na mestima u snegu gde su pale njene suze, pojavili su se nežni, beli cvetići, pognuti poput nje.

Zanimljivo je da seme visibabe raznose, ni manje, ni više nego -mravi. U svetu se ova biljka intenzivno proučava, zbog specifičnih proteina i alkaloida, koje ima u svom tkivu. Smatra se da baš u ovom nežnom cvetu leži rešenje za borbu protiv Alchajmerove bolesti i to u vidu ganatina, koji njihove lukovice čini otrovnim. U većim količinama je smrtonosan, ali u malim se koristi kao lek protiv rane Alchajmerove i vaskularne demencije.

Visibaba svoj opstanak obezbeđuje tako što proizvodi posebnu vrstu otrova za odbranu od insekata.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, visibaba, kao i većina proletnica, spada u zaštićene vrste, a to podrazumeva da ih je moguće brati za lične potrebe, dok je eksploatacija u komercijalne svrhe, strogo zabranjena.

Check Also

Realizacija prolećne kampanje leskovačkog Muzeja: Istraživanje praistorijskog lokaliteta Svinjarička Čuka

Od 11. do 22. marta 2024. godine, u Narodnom muzeju u Leskovcu, u toku je …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *