Porodica Milenković iz Leskovca: Imamo li mi prava na čist vazduh?

Slide Background
Build & Design
Build & Design
previous arrowprevious arrow
next arrownext arrow

Dragiša i Gordana Milenković, preko puta čije kuće su, pre više godina postavljeni kontejneri u koji smeće odlaže cela jedna zgrada, bukvalno se bore za malo čistog vazduha. Leti se muče sa smradom smeća u metalnim posudama i oko njih, zimi, kad se kontejneri upale, sa otrovnim dimom

Penzioner Dragiša Milenković zakucao je na stotinu vrata i napisao desetina molbi, žalbi, prigovora i pritužbi, ali problem nije rešio. A on datira od pre par godina, kada je, nečijom odlukom, nekoliko kontejnera stacionirano tik preko puta njegove kuće:

– Najpre, to su kontejneri koji pripadaju jednoj od zgrada u ulici Ilije Strele, što znači da u njih smeće odlaže veliki broj stanara. Napune se za tren oka i, kad više nema mesta, đubre se gomila okolo. Drugo, ta zgrada ima poseban prostor za kontejnere, ali je, kako sam u međuvremenu saznao, radnicima ”PWW-a” teško da se kamionom ”zavlače” iza zgrade. Još jedna stvar: kao što vidite, postavljeni su na biciklističkoj stazi, ili trotoaru, ako je trotoar i to nikome ne smeta. I poslednje, a meni najvažnije, jeste da su locirani tik preko puta moje kuće.

Leti, kaže Milenković, oko njih se širi nesnosan smrad, psi razvlače prosuti otpad, pa se ni prozor ne može da otvori, a o dužem boravku na terasi, nema ni govora.

– Zimi nastaje novi problem. Malo-malo pa neko zapali kontejner, kao što je to bio slučaj danas. Gori smeće, izvija se crni toksični dim i dovoljan je mali vetar da ga usmeri ka mojoj kući. Veš ne smemo da raširimo, a kad otvorite vrata, prvo vas u nos ”udari” smrad. I tako stalno. Cele godine se borimo sa ovim problemom i to zato, što u zgradi preko puta živi neki uticajan činovnik, koji je napravio ustupak ”PWW-u”.

Kada se obraćao nadležnima, prebacivali su odgovornost sa jednog na drugog, ali se sve završavalo informacijom da je plan rasporeda kontejnera konačan i da se tu ništa ne može učiniti. Pisao je, kaže,, i Ministarstvu za zaštitu životne sredine, koje je načelno pokazalo razumevanje, ali ga opet uputilo na lokal.

Problem malog čoveka ostao je samo njegov, pa dokle izdrži, rezignirano konstatuje ovaj Leskovčanin.

Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirao grad Leskovac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Check Also

Školarci od petka na mini raspustu

Prolećni raspust ove godine doneće učenicima punih deset dana odmora “u komadu”, što će biti …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *