Kako sam demantovala lekare i osvojila sopstveni Mont Everest: Dragana je danas motivacioni govornik

Kada je, sa nepune 22 godine, dobila virusnu upalu mozga (encefalitis), za Leskovčanku Draganu Jovanović se život zaustavio u trenu. Koma, pa dug i težak fizički i mentalni oporavak, u njoj su probudili borca, koji je odlučio da pobedi bolest i posledice. Danas piše knjige i motiviše ljude na ličnu borbu

U slučaju fizičke bolesti, mogu nam pomoći lekari, ali je za dobro psihičko zdravlje isključivo zadužena osoba koju vidimo u ogledalu. Citirajući svoju omiljenu spisateljicu Lujzu Hej, ovako svoju životnu priču počinje Dragana:

– Nakon diganostifikovanog encefalitisa, lekari su predložili hitnu operaciju i to u jednoj beogradskoj klinici. Pripreme za helikopterski transport do prestonice, obustavljene su, jer se upravo tog dana događa atentat na premijera Zorana Đinđića. Ja sam u komi, pa se lekari odlučuju za jedinu moguću opciju- šalju me za Niš, jer je situacija vrlo kritična i odmah operišu. Sve ovo saznajem kasnije, kad sam se, nakon sedam dana probudila. Kažu da sam, iako sam bila van svesti kad se to dogodilo, pitala: Kad je ubijen Đinđić, što su, zaprepašćeni lekari, jedino mogli da pripišu posebnoj istančanosti čula u tom stanju. Neuropsihijatar Ivica Stefanović je doktorirao na mom slučaju.

Sa ocem, koji joj je bio najveća podrška

Za manje od mesec dana, Dragana je operisana još jednom, a potom su usledili suočavanje sa situacijom, depresija, crne misli.

– Ako se i oporavite, nikada nećete voziti auto, nositi potpetice, nećete moći ovo, nećete moći ono…..Prognozirali su mi teške depresije. E, neće moći, pomislila sam i rešila da se borim. Protiv dijagnoze, protiv nalaza, prognoza. U čovekovoj je prirodi želja da sve konce drži u svojim rukama, ali je na većinu događaja i ponašanje ljudi, realno, gotovo nemoguće uticati. Ono što se može jeste naša reakcija na ono što nas okružuje i promena ugla gledanja na stvari. Od gradnje takvog stava sam počela mentalni oporavak, dok je fizički trajao već mesecima, jer sam ja morala ponovo da učim hodanje, održavanje ravnoteže, stabilnosti.

Selekciju ljudi koji je okružuju, počela je na početku oporavka. Samo sa pojedincima je komunicirala, ostale je odlučila da ”voli i poštuje na daljinu”:

– Mnogo je ”toksičnih” ljudi oko nas. Oni mogu da vas demorališu, poljuljaju vašu veru, isisaju vam energiju. Takve sam stavila na ”crnu listu” i prestala da komuniciram sa njima. Ja sam odlučila da demantujem lekare, a za to mi je trebao unutrašnji balans. Nakon operacija sam bolnicu napustila 9. maja, na Dan pobede, što je u mom slučaju imalo više nego simbolično značenje. Zacrtala sam sebi pobedu i tome sam težila. Osvojila sam svoj lični Mont Everest.

Dragana je, tokom svoje bitke ostala i bez najveće podrške, svog oca, ali ju je ova tragedija dodatno ojačala.

– Sanjala sam o tome da napišem knjigu, a izdala sam, do sada, dve zbirke pesama. Pripremam i treću knjigu, ali će ona biti motivaciona. U međuvremenu sam, nakon brojnih ubuka i seminara, postala motivacioni govornik. Razgovaram sa ljudima i prvo što želim da ih naučim jeste da prestanu da postavljaju pitanja: ”Zašto ja” i ”Zašto baš meni”. Nažalost tragedije i bolesti se mogu dogoditi svima, ali se samo najhrabriji, najuporniji i najodlučniji izbore sa problemima. Kad se nađete na dnu, imate samo dva izbora: ili ćete ostati tamo, ili ćete isplivati. Moja želja je da što više ljudi čuje da je sve u našoj glavi.

Ne krije da joj je dodatni motivator bio inat, jer smatra da bi porazom, razočarala pre svega sebe.

Završila je Ekonomski i prvi stepen Saobraćajnog fakulteta, ali se trenutno posvetila pisanju i motivacionoj misiji, vodeći se mišlju čuvenog filozofa Talmuda: Ko spasi jedan život, kao da je spasio ceo svet.

Check Also

Koncertna dvorana u Domu Vojske uskoro realnost

U Koncertnoj dvorani, koja će se smestiti u renoviranom Domu Vojske u Leskovcu, očekuje se …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *