A na Festivalu roštilja – ”I od popa uvo”: Za svačiji ukus, potrebu i džep

Sve zanatlije-izlagači na ”Roštiljijadi” sa kojima smo razgovarali rado dolaze u Leskovac, jer je manifestacija odlično organizovana, ljudi ljubazni, a turisti rado kupuju proizvode iz takozvane domaće radinosti. Najavljene kiše se ne plaše, jedino strahuju od oluje, ali veruju da će, u narednih sedam dana, zaobilaziti veseli Leskovac

– Lutaju mlade domaćice između brendiranog posuđa i precenjenih kuhinjskih novotarija, pa se većina vrati tradiciji. Gotovo da nema kuće u kojoj se ne mogu naći zemljani đuveči, tepsijice, tendžere … To je dobro za zanat, ali mladi ne žele u grnčare, jada se predstavnik porodične grnčarije ”Stajić” iz Vranja.

Pa koraka dalje, nailazimo na najlepši i najslađi štand na festivalu. Licidarska srca, bez kojih je nekada bilo gotovo nezamislivo izjaviti ljubav, danas su uglavnom lep ukras, ali se sve ostalo izloženo jede i vrlo je ukusno. Svilene bombode, lizalice svih boja, oblika i veličina, alva. Ova firma iz Beograda redovan je učesnik ”Roštiljijade”.

Deda i unuk, drvodelje iz Trstenika, zajednički prave i prodaju razne vrste dasaka, drvenih kašika, oklagija, kuhinjeske pozamanterije:

– Imam još dva unuka i mnogo mi pomažu. Za sada samo u finalizaciji: šmirglanju i lakiranju proizvoda, prodaji i podeli zarade (ha,ha,ha). Voleo bih da najpre završe školu, a da im, ako je moguće ovaj zanat ostane kao hobi. Šteta je da zamre. Valjaće to znanje, što se kaže, za ne daj Bože.

A šta će Donjolokoščani da ponude tržištu, nego ono što im je selo proslavilo: crvena paprika.

– Za mušterije sve po želji: mlevena, gruvana, slatka, ljuta, ”vezena”, nanizana, ukiseljena ili prerađena u ajvar. Sve to radi domaćinstvo Nedeljković. Kupci žele da kupe izvorno, domaće, a mnogo se traže proizvodi od naše ljute paprike. Godinama izlažemo na ”Roštiljijadi” i kupci se ponovo vrate, priča Slobodan.

Miroslav Vojnić je jedini ćurčija u aleksinačkom kraju i ovim zanatom se bavi 70 godina. Kupuje i prerađuje kožu, a pravi sve što tržište zahteva. Na štandu poslagano najviše šubara i kapa, al ima i kožuha, prsluka, lisica i kragnica od krzna. Više od dve decenije izlaže na ”Rostiljijadi” i nada se, i ove godine, dobroj zaradi.

Korparski zanat ponovo oživljava, priča majstor Žare iz kruševačkog sela Modrica.

– Projahala Carica Milica na konju kroz naše selo, pala i dobila modricu. Od tada se selo tako zove, bar tako kaže legenda. To je okolina Kruševca, a u našoj porodici se korparski zanat prenosi s kolena na koleno, već četiri generacije. Dodali smo i proizvode od drveta, jer se i to jako traži. Prodaje se od svega po malo, pa na kraju ne bude loše.

I tako, od štanda, do štanda, prodaje se sve i svašta, za svačiji ukus, potrebu, džep i merak. Najviše se mušterija ipak zadržava ispred tezgi sa home made proizvodima, pa su zanatlije i njihove zanimljive priče, zato danas zaokupile i našu pažnju.

Check Also

Koncertna dvorana u Domu Vojske uskoro realnost

U Koncertnoj dvorani, koja će se smestiti u renoviranom Domu Vojske u Leskovcu, očekuje se …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *