“Put od pakla do pravde” odbornika Dragana Savića

Da je pravda spora, ali dostižna, potvrdiće vam oni koji su bitku sa pravosuđem na kraju dobili, ne propuštajući da kažu koliko ih je živaca, vremena i novca, koštala ta ”Pirova pobeda”. Svoje iskustvo je sa novinarima podelio Dragan Savić, odbornik u Skupštini grada, na improvizovanoj press konfrenciji nazvanoj  ”Put od pakla do pravde”.

Kada je za izgovorenu uvredu u Skupštinskoj Sali, dobio tužbu od dvoje članova Gradskog odbora DSS-a, Dragan Savić, nije kaže, mogao ni da nasluti da će ga verbalno etiketiranje dotadašnjih stranačkih kolega, a sada  političkih protivnika,  koštati nekoliko godina stresova i muka.

–   12. Juna 2o15. godine, na sednici Skupštine grada, po tački dnevnog reda, koja se odnosila na moju smenu sa mesta člana Gradskog veća, posle niza neargumentovanih optužbi, iznetih na moj račun, govorio sam skoro pola sata, ne u nameri da ubedim skupštinsku većinu da promeni odluku, već da ukažem na svu apsurdnost argumentacije, koju je Gradski odbor DSS-a podneo za moju smenu. U svom odgovoru, rekao sam da me smenjuje ”grupa šugavih magaraca”, koristeći, naravno taj izraz sasvim pežorativno, obraćajući se njima kao političarima, ne zalazeći u njihov profesionalan i privatan život. Ne malo sam se iznenadio, kada sam, par dana kasnije, dobio privatnu krivičnu tužbu za uvredu.

Predmet po tužbi , dodeljen je Dragani Prvulović, sudiji Osnovnog suda u Leskovcu.Već na prvoj raspravi, Savić je priznao da je izgovorio navedene reči, ali da je to deo političke retorike, uzimajući u obzir ranija iskustva u kojima se on našao u ulozi tužioca. Posle gotovo godinu i po dana, sudija donosi presudu, kojom se Savić proglašava krivim, uz dosudjenu novčanu satisfakciju suprotnoj strani i sudske troškove u visini od oko 5. ooo evra.

–  To je najskuplje ikada izgovorena reč, ne samo u leskovačkom Parlamentu, već i u Srbiji. Sudija Prvulović je pred sobom imala sve dokaze. Moj advokat i ja smo joj ukazali na Povelju o ljudskim pravima, pozivajući se na slične slučajeve, domaće i evropske zakone, ali je ona presudila da sam  kriv.

Savić upućuje žalbu Višem sudu u Leskovcu, dopunjenu izvodima iz štampe, u kojima se opisuju slični slučajevi, sa potpuno suprotnim epilogom. Tročlano sudsko veće, sastavljeno od sudija Nebojše Stojčića, Dejana Stamenkovića i Gorana Stanojevića, kome je upućena žalba na grubu povredu krivičnog zakonika, posle par meseci potvrdjuje presudu Opštinskog suda i nalaže okrivljenom Saviću da tužiocima plati već pomenute troškove. Kako je presuda bila izvršna, a ne želeći da sačeka izvršitelja na svojim vratima, Savić deo para obezbedjuje putem kredita, deo na drugi način i isplaćuje tužioce i obaveze prema sudu.

Istovremeno,  ubeđen da takva presuda ne može da opstane, pravdu traži kod viših instanci:

–  Moj advokat traži zaštitu zakonitosti kod Vrhovnog kasacionog suda i nedugo zatim, taj sudski organ, suprotno uobičajenoj praksi vraćanja predmeta Osnovnom sudu da grešku ispravi, odmah presuđuje u moju korist.To ostavlja nadu u srpsko pravosuđe, u lične i profesionalne kvalitete onih koji odlučuju o vašim postupcima i ponašanju, ukoliko se ogrešite o zakon.

Tom konačnom odlukom, Dragan Savić se ne oglašava krivim za izgovorene reči, jer one ne sadrže sve elemente uvrede iz člana 17o. Krivičnog zakona , uz obrazloženje da su izrečene u okviru političke delatnosti.

Epilog: novac je Saviću vraćen, ali on i pored moralne i materijalne satisfakcije, smatra da u pravnoj državi, kroz slične golgote ne sme da prolazi nijedan čovek:

–    Novac mi je vraćen, ali ko će da mi vrati 2,5 godine stresa, gubljenja živaca, napetost i pritisak pod kojim smo živeli ja i moja porodica. Sve to je ostavilo i posledice na moje zdravlje, poput nesanice, od koje patim i danas. Ovu temu pokrećem da bi se utvrdila odgovornost sudija. Donose pogrešne odluke i gradjane izlažu dugogodišnjem maltretiranju. Ja sam jedan od retkih koji je želeo da ide do kraja, i uspeo da se izborim za pravdu, koja je često nedostižna i nedostupna.

Savić smatra da su mnogi građani Srbije već unapred izgubili bitku sa pravosuđem , jer žalba Kasasionom sudu košta 35 hiljada dinara, Višem sudu 33.ooo, pa je zbog materijalnih prepreka, ako ni zbog čega drugog, velikom broju ljudi uskraćeno pravo da se za pravdu bori, dok god za to ima načina.

S.Ć.

Check Also

Leskovčanin upravljao vozilom bez vozačke dozvole, pa udario osamdesettrogodišnjeg pešaka

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Leskovcu uhapsili su A. Č. (1970), iz Leskovca zbog postojanja …