
Nekada su ispraćaji u vojsku bili jedan od najvažnijih događaja u životu svakog mladića, ali i njegove porodice.
Taj trenutak nije bio samo početak vojnog života već i simbol ulaska u svet odraslih i preuzimanja odgovornosti prema domovini. Slavlje, koje se organizovalo pod čuvenim „barakama“ ili u domaćinstvima, okupljalo je celu zajednicu, a mladić je bio u centru pažnje, slavljen kao budući vojnik i branilac svoje zemlje.
Priprema za ispraćaj započinjala je danima ranije. Roditelji, rodbina i prijatelji okupljali su se kako bi sve bilo besprekorno. Postavljali su se šatori ili velike drvene barake, ukrašene zastavama i simbolima patriotizma.
Centralni deo ispraćaja bila je zdravica, kojom su stariji članovi porodice i zajednice mladom vojniku davali blagoslov i savete. „Budi častan, brani svoje i poštuj tuđe,“ bile su reči koje su se često ponavljale, dok se čašica rakije podizala u njegovu čast. Mlada momčad iz sela ili kraja često bi izvodila šaljive skečeve i pesme kako bi se regrut opustio i pripremio za ono što ga čeka. Osim veselja, ispraćaj je imao i duboku simboliku.

U vojsci se učilo ne samo rukovanje oružjem, već i disciplina, solidarnost i poštovanje prema državi i narodu. Ovaj čin bio je svojevrsni ritual pripreme mladića za ozbiljniji život, gde se od njih očekivalo da budu i zaštitnici i stubovi svojih porodica. Danas, međutim, ispraćaji u vojsku gotovo da su zaboravljeni. Sa smanjenjem broja regruta i prestankom obaveznog služenja vojnog roka, ovaj običaj je izgubio na značaju.
Sve ređe se čuju harmonika i smeh ispod šatora, a mnogi mladi ni ne znaju šta je značila ta tradicija. Ipak, u vreme kada se sve više govori o očuvanju kulture i običaja, postavlja se pitanje da li bi ovaj ritual mogao da oživi. Ispraćaji u vojsku nisu bili samo slavlje, već i snažan simbol zajedništva, pripadnosti i odbrane domovine. Možda bi povratak ovakvih običaja pomogao novim generacijama da bolje razumeju značaj vojske, ne samo kao institucije, već i kao prostora za sticanje životnih vrednosti koje su nekada bile neizostavan deo svakog mladića.

Dok ispraćaji u vojsku danas opstaju samo u pričama starijih i retkim zapisima, ostaje nada da će ovi događaji, koji su nekada okupljali čitave zajednice, naći svoje mesto u modernom društvu koje često zaboravlja korene i značaj tradicije.
Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirao grad Leskovac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.