Kako je čuveni Vojislav Ilić bio zaveden lepotom Hisara i posvetio mu pesmu

Slide Background
Build & Design
Build & Design
previous arrowprevious arrow
next arrownext arrow

Vojislav Ilić, sin pesnika Jovana Ilića, nije, kako se to očekivalo završio visoke škole, a u Gimnaziji je čak ponavljao. Ipak, uspeo je da, po završetku, dobije državnu službu, a radeći u različitim gradovima, od Beograda, do Prištine, često je putovao. Jedno od usputnih stajališta bilo je Leskovac

Pretposlednje decenije 19. veka, jug Srbije je živeo mladu slobodu, jer su to bile prve godine nakon oslobođenja od viševekovne vladavine Osmanlija. Vojislav Ilić se u Leskovcu obreo početkom 1890. godine i, prema sopstvenom priznanju, ostao zatečen duhom mediterana koji su donosili trgovci iz Turske i očaran lepotom grada, posebno brdom Hisar.

Hladno zimsko jutro, gradić koji se polako budi i lepota brda u njegovom centru, bili su dovoljni da se pesnik lati pera i svoje impresije prenese na papir. Tako je nastala pesma:

Jutro na Hisaru kod Leskovca

Sa pustih, dalekih polja jutarnja magla se diže,
I hladni ćarlija vetar. U gradu život se budi:
Tamo ubogi užar iznosi mangale svoje,
A tamo sumorni Turčin ozbiljno noževe nudi,
Ili zamišljen puši;
Na muškom njegovom licu mračna se zamrzla zbilja
A bol u krepkoj duši.

Čuj! U dolini tamnoj zatutnji nedeljno zvona…
Jelen se u gori prenu i žurno podiže glavu,
I pošto okrete pogled na zračno purpurni istok,
On žurno u skoku naže i ode u maglu plavu.

Četiri zime kasnije, sa samo 32 godine, zbog slabog zdravlja, koje ga je mučilo celog života, Vojislav Ilić umire u Beogradu.

U životu u mnogome je delio sudbinu drugih pisaca svog vremena: često je menjao nameštenja u Beogradu i unutrašnjosti, živeo u oskudici, veliki deo vremena provodio u kafani i neurednim, boemskim životom još više pogoršao svoje ionako slabo zdravlje, zbog političkih uverenja bivao proganjan od vlasti.

Iako je pisao svega petnaestak godina, ostavio je obimno i raznovrsno delo: tri zbirke i veliki broj pesama rasutih po časopisima i zaostalih u rukopisu. Među njima, na našu veliku radost i ponos, ostala je i jedna o Leskovcu.

Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirao grad Leskovac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Check Also

Bojničanin drvenim štapom tukao pedesetpetogodišnjeg muškarca

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Bojniku uhapsili su M. A. (1983) iz okoline Bojnika, zbog …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *