Vlasotinčanin Stefan Tasić, svoju ljubav prema filmu pretočio u film „Vlasotince neispričana priča“

Početak razvoja dokumentarnog filma u Vlasotincu može se vezati za dr Radula Velaševića, koji nam je ostavio dokumentarni zapis o Vlasotincu između dva rata, tačnije, između 1935. i 1938. godine. U novije vreme, kao filmski autor mnogih dokumentarnih ostvarenja, međunarodna priznanja beleži Nebojša Ilić Ilke. Oni su pokazali dokle se može stići kada postoji ljubav prema kameri i kada postoji svest o značaju filmskog zapisa za istoriju jednog kraja, za njegovu kulturu.

Njihovim putem odnedavno je krenuo i Stefan Tasić, student prava, koji iza sebe već ima nekoliko nagrada za svoje prve dokumentarce.

„Prvi dokumentarni film koji sam snimio je „Priča od moju čaršiju“ za potrebe konkursa „Dijalek(a)t“, na kome su filmovi morali da budu na prizrensko-timočkom dijalektu. Film govori o Vlasotincu kao najlepšoj varoši na jugu Srbije, njegovoj prirodnoj lepoti, o kulturnim manifestacijama u gradu, hrani, piću i svemu što ga krasi. Film je pobedio na pomenutom konkursu. Moj sledeći korak je bio učešće na republičkom konkursu „Kultura na dar“ na kome sam se predstavio filmom „Vinski bal“, u kome se govori o najstarijoj i najznačajnijoj manifestaciji po kojoj se Vlasotince izdvaja od drugih gradova. Film je ušao među deset najboljih ostvarenja u Srbiji koja se bave očuvanjem kulturne baštine“, podseća nas Stefan Tasić.

Ovaj projekat je omogućio Stefanu Tasiću da se sretne i upozna sa istaknutim srpskim rediteljima, glumcima i drugim značajnim imenima iz sveta filma. Najviše utisaka na mladog autora ostavili su: Darko Bajić, Lazar Ristovski, Miloš Biković, Miodrag Radonjić, Mima Karadžić, Bogdan Diklić, Aleksandar Srećković Kubura, Andrija Milošević, Andrija Kuzmanović, Goran Bogdan, Bojana Maljević, Miona Marković, Nataša Drakulić. Od nekih velikana srpskog filma je Stefan dobio i veoma korisne savete za dalji rad. Ovi susreti dogodili su se na Internacionalnom festivalu filmske režije LIFFE u Leskovcu.

“Tokom nekoliko dana druženja sa velikanima domaćeg filma sam, pored profesionalnih saveta, čuo i mnoge anegdote o bardovima srpskog glumišta, Gagi Nikoliću i Bati Stojkoviću. Bilo je uživanje slušati o snimanju filmova u bivšoj Jugi, o glumi kakva je bila nekada i kakva je sada“, priča Stefan Tasić.

Svoje znanje o filmu on je upotpunio i tokom prošlogodišnjeg učešća na filmskom kampu „Kref“, koji je organizovan u Leskovcu.

Ovih dana puno se priča o novom filmu „Vlasotince: neispričana priča“.

„Na ideju da snimim ovaj film došao sam gledajući dokumentarni film Borisa Malagurskog o Beogradu. Odmah sam pomislio „Zašto ja ne bih uradio tako nešto o Vlasotincu“. Pozvao sam svog druga Filipa Mihajlovića i dogovorili smo se da odmah krenemo sa snimanjem. Za naraciju u filmu zadužili smo školsku drugaricu Milu Mitić. Dve godine nam je bilo potrebno za snimanje filma. Veliku pomoć dobili smo od Srbe Takića, direktora biblioteke. U filmu smo prikazali najlepše predele Vlasotinca, zanimljive turističke destinacije u našem kraju i značajne ljude našeg mesta. Premijera je zbog pandemije koronavirusa odložena do daljnjeg“, otkriva naš sagovornik.

Stefan je počeo da se bavim filmom iz hobija, a potom je poželeo da to bude njegova profesija.

„ S obzirom na to da je konkurencija na FDU u Beogradu bila ogromna, morao sam da izaberem drugi fakultet. Pronašao sam sebe na studijama prava, ali ću svakako nastaviti da se bavim filmom“, dodaje Tasić.

Ovaj mladi budući pravnik, vešto spaja studije prava i svoju ljubav prema filmu. Prikuplja podatke, istražuje, pamti, beleži, neprekidno uči.

„Pratim nauku, obrazovanje, muziku, kulturu, trudim se da što više čitam, da gledam što više dokumentarnih filmova kako bih prikupio što više informacija koje će mi pomoći u daljem radu. Ne znam u ovom trenutku šta će prevagnuti u profesionalnom smislu. Većina svetskih režisera nema završenu filmsku akademiju, ali su postigli ogroman uspeh i svetsku slavu. Moj omiljeni reditelj Fransis Ford Kopola je rekao „Bitan elemenat svake umetnosti je rizik. Ako ne rizikuješ kako ćeš onda napraviti nešto stvarno prelepo što nije viđeno ranije“. Ja verujem u ove Kopoline reči. Nikada se ne zna“, završava Stefan razgovor sa nama.

Check Also

Iz gradske kase isplaćena 3 miliona dinara na ime prevoza za zaposlene u Gradskoj upravi i insitucijama koje primaju plate iz budžeta

Nakon prošlonedeljne isplate od 125.476.969 dinara za zarade zaposlenima u Gradskoj upravi, Gradskom pravobranilaštvu, Turističkoj …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *