TAČKA JE TURENA. KRAJ. Dirljiv oproštaj od Đoše

U moru lepih reči posvećenih tragičnom preminulom glumcu Bogoljubu Mitiću – Đoši koji će biti sahranjen sutra u 17 časova u Vlasotincu, izdvojili smo jedno.

 

Naša cenjena koleginica Daliborka Alihodžić, novinar “Večernjih Novosti” oprostila se od svog prijatelja Đoše na jedinstven način na svom Facebook profilu.

“Boge Miza nije glumio jer on je bio lik sam po sebi. Svi oni koji su mu zamerali južnjački govor nisu ga ustvari razumeli da on nije umeo da “glumi” i da se predstavlja da je neko ko nije.

On je u Vlasotincu bio i ostao Boge Miza a popularnost mu je doneo lik prostodušnog Đoše iz Stajkovca. Možda je bilo talentovanijih i školovanijih glumaca od njega ali diplomu za životnu školu niko mu ne može osporiti.

Kažu da je komedija najteži žanr i da je teško naterati nekog da se smeje “iz srca”, da se nasmeje i kada mu se plače i kada je na ivici da “pukne”. Smeh nas natera da udahnemo malo vazduha a kada kiseonik dođe do mozga onda se zdravija razmišlja. I baš zato nas je svakog jutra uveseljavao mali preduzetnik, vlasnik pržionice kafe kome bas nisu cvetale ruže. Bio je nezvanični član redakcije lista “Vlasina”. Da smo ga plaćali koliko puta nas je nasmejao bio bi bogat čovek. Delio je sa nama sve poslovne i intimne “tajne” koje je karikirao do besvesti. Do besmisla da bi valjda uvideli da se svaka briga može preokrenuti i da “vodenički točak” može ponekad i na onu srećniju stranu da se zavrti.Pucao je od kreativnosti pa je sa Džaljom (Ljubiša Šušulić) 1995. godine napravio svoje pozorište. Alternativni teatar (V)Alter. Alternativa jednoumlju i palanačkoj dosadi. Hteli su da provere dokle su granice kreativnosti u jednoj sredini gde se na takve “ekskurzije mozga” ne gleda uvek blagonaklono. Alternativa učmalim kulturnim dešavanjima, red folklora, red Nušića, eventualno Bora Stanković.

Postaviti na sceni malog varoškog amaterskog pozorišta pre 22 godine drame Siniše Kovačevića “General Nedić” i “Srpska drama” i Željka Hubača “Bliži nebu” može se oceniti kao hrabrost, ludost ili ljubav prema pozorištu.

U liku “Obrada Srećkovića” snašao se pristojno, nosio je predstavu. Teatar su činili i Joca Dimitrijević, Ivan Janković Sosa, Vojkan Arsenović i Zoran Stojičić. Pokojni Džalja je bio reditelj ali je uskakao i kao glumac. Podršku im je davao i Predrag Smiljković Gazibara (Tika Špic) koji tek što je bio zakoračio u profesionalne glumačke vode u leskovačkom Narodnom pozorištu.

Sa predstavnom “Bliži nebu” pobedili su na Smotri amaterskim pozorišta u Lebanu a u Aleksincu su proglašeni za jednu od 10 najboljih u Srbiji. Iskreno predstavu “General Nedić” nikada nisam odgledala jer su nas profesionalne vode malo udaljile i sve manje vremena sam provodila u rodnom gradu.

Moj drug Boge je sada “najbliži nebu” i čudno mi je što verujem da je i njegova smrt samo neka njegova nova ujdurma, samo hoće da proveri ko se kako snašao na vest da je umro. Ko je doneo lepši buket a ko je sadržajnije plakao i da li je neko nekog “muvao” dok su njemu čitali opelo. Tako bi on opleo posle sahrane jer je to bio njegov način da pobedi smrt i da postane besmrtan u našim sećanjima.

“Tačka je turena. Kraj” “

Izvor: https://www.facebook.com/profile.php?id=100003191658962&fref=ts

Foto: YouTube Printscreen

Check Also

Baletski maestral Leskovčanki: Avangarda osvaja svet svojim koracima

Kreativni studio Avangarda, mesto za negovanje i usmeravanje mladih talenata u oblasti baleta, iako je …

One comment

  1. Radoslav Bubanj

    Briljantno rečeno o čoveku koji je*zabeležio sebe u točku života.Pokoj i mir njegovoj duši.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *