hotel bell

SAT patrola KOE IMA PO GRAD od Robnu kuću “Beograd” do leskovački bazen – HIT!

Oćete da lipšete od vrućinu? Padne kiša, će crknete od omorinu? Majstor vi traži 150 evra da ugradi klimu?

Oterajte ga u k***c i pogledajte gde da se razladite brzo, a da pritom ne zapatite žuticu.

Evo nas na trotoar na glavnu ulicu. U današnjoj SAT patroli vam pokazujemo kako da stignete do leskovački bazen, a da ne završite u neki jendek. Put je dugačak tri iljade metra, a polazna tačka je uredno obeležena sa znak “Robne kuće Beograd” iako je firma otišla pre dvajes godine u propast.

Naše vozilo je polovni pežo. Kao i svaki put na početku resetujemo kilometražu jer ga spremamo za prodavanje.

Ulje je, kao što treba da bude, zacrnelo i na minimum. Zato je naš savet da na prvu ćošku kupite flašu od Fantu z dva litra SAE 30.

Rezanje šare za 500 dinara po gumu smo obavili ranije. Sada proveramo nije li izletela unutrašnja.

Ono što vozači u Leskovac često zanemaruju je činjenica da vi trebaju kočnice dok vozite. Zato nadrukajte par puta papučicu pre polaska da isterate vazduh i ulje iz sistem.

Turiramo motor u mesto i čekamo da istera na poklopac i toj malo ulje što ima.

Kad smo dovoljno nadimili mali akcionari koji štrajkujev na stepenice ispred Beogradsku možemo da krenemo.

Obratite pažnju da u glavnu ulicu u Leskovac mora se nagnjetev svi koji krenu nešto da završiv po grad. Pratimo situaciju u retrovizor i gledamo kog će presečemo. Utrčujemo ispred Ladu bez prednji far. Vozač nas kune, a mi nastavljamo dalje.

Nakon tri metra nailazimo na prvo autobusko stajalište. Ovo je početna tačka za svi oni koji pristižev u grad od kud Vinarce i ujedno mesto na koje će gi kondukter isfrlji ako nemaju kartu.

Od ove tačke put nas dalje vodi preko raskopane ulice. Vidimo da su putari legali celu godinu i da ni auto podripkuje ko da vozimo po rende.

Na 250-om metru nailazimo na raskrsnicu Bulevar Oslobođenja – Nikole Skobaljića i na prve radove koji su dobro obeleženi s PTT traku i dve pritke. Lagano psujemo sve po spisak radnicima koji su u blizini, da ne bi dobili s lopatu po grbinu.

Zaustavljamo se da ih upitamo dal će svaki put kopaju jednu istu ulicu. Iz razgovora saznajemo da su iz toplanu i da će gi zalazimo mesec dana minimum.

Ostavljamo ove vredne ljude da na miru jedev pola leb i alpsku.

Skrećemo desno i razvukujemo ga u prvu dok ventili ne izletiv iz cilindar. Prosečna brzina na ovom delu puta je 200 na sat, a zbog nedostatka debele ladovine milicija gu nigde nema.

Ubrzo dolazimo i na račvanje s Mlinsku ulicu. Svi koji idu do SUP jer su jedva prošli tehnički pregled skreću desno. Oni koji žele da kupe civor lubenčiki na pijac skreću levo. Mi ne gledamo u semafor i nastavljamo pravo.

Na 850-ti metar našeg puta nalaze se šibljinke. Zbog smanjene vidljivosti iza nji čeka prva patrola. Cene su ovde vrlo pristupačne i kreću se od 10 do 30 evra. Dajemo dvajes kako bi nastavili dalje prema našem odredištu, a ne kod sudiju za prekršaji.

Na kraju ulice Nikole Skobaljića skrećemo desno i ulazimo u Radničku ulicu. Ali obratite pažnju na vozači i koji oće da prođu kroz raskrsnicu u isto vreme kad i vi. Nema razloga za brigu ako se to desi. Kolovoz na ovom mestu je dovoljno širok da možete da ostanete u svoju traku i počnete da sabirate parčiki od branik po put dok vas drugi učesnici u saobraćaju zaodiv.

Prešli smo 1600 metra i primećujemo da je kazaljka za gorivo utrčala u crveno. Dva su razloga za ovu pojavu. Mož se plovak pokvario, a možda i ne sipujemo gorivo jer nismo primili platu od mart. Vozimo se dalje i nadamo se da neće uvuče vazduh u sistem.

Dolazimo i do prve pumpe. Objekat je dobro snabdeven sa žvake i mirišljave jelkice. Gorivo je i ovde, kao i u celu zemlju, po petnajesti put poskupelo. Točimo na veresiju za iljadu dinara i nastavljamo dalje dok motor počinje da secka.

Nakon pet metra stajemo da izduvamo diznu. Čim useremo novu belu majcu z benzin, krećemo.

Pratimo putokazi na koji piše „Vučje“ pa dopisano s farbu „PFC“ i „Strojkovce mafija“.

U Radničko naselje vas očekuje lagana vožnja po levu ili desnu stranu puta dok obilazite pešaci koji prelaziv ulicu kude im se ćefne. Imajte u vidu da mnogobrojne bočne ulice kriju brljivi biciklisti koji iz nji izlićaju ko iz pušku.

Četri minuta smo za volanom i već razmišljamo koe će jedemo. Zaustavljamo se u pekaru da se osvežimo z burek i gložanski jogurt. Odma pored pekaru je i prodavnica pa je dozvoljeno da zajebete kola na sred trotoar i trknete po cigare.

Na dva kilometra od početne tačke nalazi se i vulkanizer gde proveravamo nije li ni guma ispuštila na ventil. Ako vam se rasklackala spona ili imate neki drugi problem s kola, sigurno ćete ispred ovu radnju pronaći nekog koj se u sve razume.

Dolazimo i do Vlajkovu ulicu na koju se put račva. Desno, u distribuciju, idu svi kojima se prekantao strujomer pa im natovarili pet iljade kilovata prošli mesec na račun. Oni koji su kasno stisnuli kočnicu nastavljaju pravo u prodavnicu. Mi ne palimo žmigavac i idemo levo.

Vodite red kako ulećujete u Vlajkovu ulicu jer i na ovom mestu često dreme patrola koja čeka pljeskavicu.

Na poslednjem delu asvalt je zadnje četeres godine nešto lošiji što posebno raduje vozači s alu felne. Pažnju treba obratiti i na šahte u koje ostavljate točkovi sa svem ležajevi, a dalje idete samo s osovinu.

Prešli smo tačno 3200 metra i dolazimo do našeg cilja. Ispred bazena je parking koji još ne naplaćuju. Ima dovoljno mesta da svako kola zabode kude i kako stigne.

Mi se zaustavljamo ovde jer smo stigli na naše odrediše, a i motor ni je prokuvao.

Oni koji idu u Vučje na banjanje ili u zatvor jer su prodavali vezeni miljiki i paštete na ulicu, nastavljaju pravo.

Autor: KOE IMA PO GRAD

Check Also

Praktični saveti za negu kože i zdraviji izgled

Iako je mnogo ljudi svesno činjenice da je naša koža zapravo naš najveći organ i …

One comment

  1. Ово је песма: Тракторијада.
    Зоки Јајински да подигне село,
    Јајно, купи трактор,
    неће да чува овце,
    ил’ бега ко’ онај сељак до Кукуловце,
    неје престареја, неје матор, место мотор,
    купи трактор!
    И гле чуда није шака јада, од његов крај,
    крену Тракторијада
    .Кад ги нема стопери ил’пијани сељаци,
    Зоки превози свиње, шипарице,
    ил’праци!
    Паре има ко блато,
    цавтив ко паприка,
    вози брго трактор,
    ко некад, Драган- Дзољка”,
    ко некад, “мајмун -Жика.
    Девојке саме му приодив,
    да се на трактор возив,
    Зоки из Јајно слика се за фејс бук,
    млого је јак,
    кад вози трактор
    ко онај Пољак.
    осмислија:
    Дуленце

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *