Novogodišnji praznici su gotovo nezamislivi bez raskošne i ukrasne jelke. Prva jelka je okićena davne 1605. godine u Strazburu, sa nje su visile jabuke, ušećereno voće i sveće od papira i sve to je simbolizovalo život i plodnost.
Danas se o prvim okićenim jelkama pričaju legende ali najprepričavanija legenda o jelci je ruska bajka.
Kada se rodio Isus Hrist, zvezda sa neba je vodila mudrace sa Istoka, pokazujući im put sve do pećine u kojoj se nalazila Bogorodica sa Hristom. Iznad pećine u kojoj je Hristos rođen, rasla su tri drveta – bor, kedar i jela.
Njih je obasjala svetlost Hristovog rođenja, pa su poželeli da i oni nešto poklone. Kedar je zatresao svoje grane i pred pećinu su pale iglice prepune divnog mirisa. Bor je spustio šišarke a jela je gorko plakala, jer ona nije imala mirisnog ulja u iglicama, niti šišarke. Jeline suze je videla zvezda, pa se sažalila.
Zbog njene velike želje da daruje Hrista, nije dozvolila da ostane tužna u toj noći. Poslala je jednu malenu zvezdicu da se spusti na vrh jele. Tada je ona zasjala zvezdanom svetlošću i, duboko se klanjajući, spustila zvezdicu pred pećinu gde je u jaslama na slami ležao Hristos. Zato se i danas na vrh jelke stavlja zvezdica, kao znak ljubavi prema Isusu Hristu.
Jelka se kiti u susret Božiću, a darovi koji se stavljaju ispod jelke su podsećanje na Hristovo rođenje, najveći dar koji je dat čovečanstvu.
Izvor: Kurir