Ima jedno mesto u Evropi, na koje je ženama zabranjen pristup: Postoji nekoliko objašnjenja za to

Sveta Gora je jedan od najvećih centara pravoslavnog sveta. Nalazi se na poluostrvu Halkidiki na severu Grčke, na najistočnijem od tri poluostrva — Atosu. To je danas sedište 20 pravoslavnih manastira i još mnoštvo manjih monaških zajednica i kelija gde žive pustinjaci, koji ne žele nikakav kontakt sa savremenim svetom i život posvećuju molitvi. O tome zašto je ženama zabranjen pristup na Svetu Goru, postoji, doduše, samo legenda

Atos čini autonomnu državu pod grčkim suverenitetom. Samo je monasima dozvoljeno da žive na Svetoj Gori, dok oni koji je posećuju moraju imati posebnu dozvolu za to. Na poluostrvu trenutno živi oko dve hiljade monaha. Duhovno, Sveta Gora je pod direktnom jurisdikcijom vaseljenskog patrijarha iz Carigrada. Sve osobe koje žive ovde, nakon što se zamonaše, postaju grčki državljani bez ikakvih formalnosti.

Zabranjen pristup ženama, ali i životinjama ženskog pola- osim dva izuzetka

O tome zašto je Sveta Gora zabranjena za žene danas, zapravo, svedoči samo legenda. Prema njoj, Bogorodica je jednom plovila sa Svetim apostolom Jovanom ka Kipru, kada se podigla velika oluja. To ih je prisililo da pristanu baš na Atosu, kraj današnje luke manastira Iviron.

Bogorodica je izašla na obalu i, oduševljena lepotom blagoslovila je i zamolila Isusa da poluostrvo daruje njoj. Tada se začuo glas: „Neka ovo mesto bude tvoje nasleđe i tvoj vrt, raj i nebo spasenja za one koji traže spasenje“.

Nešto prozaičnije objašnjenje govori da je Sveta Gora mesto na kome žive isključivo muški monasi i da je ženama zabranjen pristup, kako ih ne bi dovodile u iskušenje i skretale im misli sa njihove misije.  Na primer, sve do 11. veka na poluostrvu je tolerisano prisustvo pastira, a onda je vaseljenski patrijarh strogo zabranio njihovo prisustvo, jer su pastirice često znale da izazivaju i uznemiruju monahe, pa se dešavalo da zbog toga manastiri gube kaluđere.

Navodno, zabrana se proteže i dalje od ljudskog sveta, pa je na Svetoj Gori zabranjeno prisustvo i ženskih domaćih životinja. Postoje samo dva izuzetka – mačke (koje love miševe i tako čuvaju i namirnice ali i drevne spise, koji se nalaze u manastirskih arhivima) i kokoške od čijih jaja, tačnije, žumanaca se prave boje za ikonopisanje.

Sveta Gora je kao manastirska zajednica formalno osnovana 963. godine, kada je monah Atanasije osnovao manastir Veliku Lavru, danas najveći i najznačajniji od 20 manastira. Srpski vladari i njihove porodice vekovima su davale novac i bili čuvari čitavog Atosa. Osim Hilandara, izgradili su manastire Simonopetru, Grigorijat, Svetog Pavla gde se nekoliko vekova služilo na srpskom jeziku.

Zbog toga je možda Bogorodica dozvolila caru Dušanu da u Hilandar dovede svoju suprugu, caricu Jelenu, i tako je skloni od kuge. Ipak, iz poštovanja prema svetinji, carica je zapravo boravila u hilandarskoj luci Hrusija, a na kopnu je nošena u nosiljci tako da nije kročila na tlo i prekršila zakon.

Sve do početka 20. veka na Svetu Goru je bilo moguće ići preko zemljouza kod Provlake, koji spaja poluostrvo s kopnom. Međutim, nakon što su pojedine žene počele da koriste ovaj put da krišom uđu na Svetu Goru, grčke vlasti postavile su na tom mestu visoku ogradu i strogo zabranile ulazak pešacima, bez obzira na pol. Kazna za kršenje ove naredbe je godinu dana zatvora!

Sredinom prošlog veka, pronela se priča da je jedna francuska novinarka, prerušena u muškarca ušla na Svetu Goru, te kasnije o tome pisala, ali ova glasina nikada nije ni potvrđena, ni demantovana.

Check Also

Danas počinje proleće!

U sredu, 20. marta 2024. godine, Leskovac će dočekati proleće, tačno u četiri sata i …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *