Ikonopisac i umetnik Zlatko Matković iz Vučja: Imao sam čast da restauriram ikone u crkvama i manastitima u Sibiru

Zlaja, kako voli da se predstavlja i kako ga oslovljavaju i poznaju, je sigurno najbolji ikonopisac među ekonomistima i najbolji ekonomista među ikonopiscima. Slika metodom pirografije, na lipovom i kruškovom drvetu. Poznavanje ove drevne tehnike, preporučilo ga je kao restauratora ikona u ruskim crkvama u Sibiru.

Prva, ikada urađena ikona, oslikana je užarenim kamenom na drvetu, koji je kasnije zamenila zagrevana žica. Tako je rođena pirografija. U ovoj tehnici urađene su brojne ikone u Grčkoj i drugim pravoslavnim zemljama, a najviše ih je u drvenim crkvicama širom Sibira.

– One su prepune tih ikona različitih veličina, a umetnici, a kasnije i same crkve su voskiranjem dobro zaštitile drvo i ono što je na njemu oslikano. I njima je, međutim, s vremena na vreme neophodna restauracija. Ja godinama izrađujem ikone tehnikom pirografije, ali se ne reklamiram. Objavim s vremena na vreme ponešto, pa me je poziv izvesnog Miše iz Moske prilično začudio. Broj telefona prosleđen je potom nekim visokim crkvenim funkcionerima u Sibiru, koji su pitali da li se bavim restauracijom. To je vrlo ozbiljan posao, a meni je tema poznata, jer svoje ikone, koje recimo, uhvati kiša, sam restauriram.

Tako je Zlaja, sa još dvojicom kolega, Rusom i Jermenom, stigao u Sibir.

– Ostali smo tamo šest meseci i nosim odatle najlepše utiske. Crkve u Sibiru nisu velike, niti visoke. To su mali drveni hramovi, prepuni ikona, uglavnim izrađenih u pirografiji. Opšte je poznato koliko je ova surova oblast u Rusiji prostrana, pa su nas, čim završimo posao u jednom selu, helikopterima prevozili do drugog. Vrlo smo lepo prihvaćeni, a i dobar posao smo uradili. Trebalo ga je nastaviti naredne godine, ali sam ja osoba koja ne može dugo da funkcioniše bez porodice, pa se nisam vratio.

A porodica je, kaže Zlatko, ne samo osnovna ćelija društva, već i najveća svetinja:

– To su reči počivšeg patrijarha Pavla, koga sam imao čast da upoznam. Dok sam na slavskoj večeri, pre izvesnog broja godina u Kosovu Polju, sedeo preko puta njega, razmišljao sam kako je samo on odgovoran za toplu i pozitivnu energiju, koja se širila prostorijom. Taj čovek je oko sebe imao nevidljivi oreol sveca, a zaslužio ga je mudrim rečima i još mudrijim delima. Tada je izgovorio nešto što je postalo moj modus vivendi- samo poštujte Božje zapovesti.

Obožavani patrijarh će se vrlo često naći na Zlajinim ikonama, a brojni su ga Srbi poželeli u svojim domovima:

– Ne mogu da objasnim zašto, ali posebna osećanja imam kada radim na likovima počivšeg patrijarha Pavla i Svete Petke. Kada sam radio na prvoj ikoni, proučio sam žitija, što je jedno od pravila i dok mi je to zdravlje dozvoljavalo, trudio sam se da postim dok radim. Danas sam na postu sredom i petkom, ali sam uvek pozitivan, što je izuzetno važno. Za ikonopisanje imam blagoslove Srpske i Ruske pravoslavne crkve, u kojoj je pirografija puno zastupljenija.

Ovaj umetnik kaže da mu je ikonopisanje dar od Boga, pa svoja remek dela na lipovom ili kruškinom drvetu, često poklanja:

– Ne sećam se u kom gradu sam poklonio ikonu Isusa Hrista dečaku koji boluje od paraplegije. Kada su me njegovi roditelji kasnije kontaktirali, rekli su mi da mališan svakodnevno ručicom dodiruje oslikano lice Gospoda i da mu je tada lakše. To kažu oni, ima veze sa mnom. Naravno da nema, jer ja ne posedujem nikakve isceliteljske moći, niti bioenergiju, ali se valjda oseti kad neko nešto radi iz srca.

Iako se poslednjih godina gotovo specijalizovao za izradu ikona, akademski likovni umetnik Zlatko Matković, istom metodom slika pejsaže, portrete i brojne druge motive. Već je izlagao i tek će, ako ga zdravlje posluži, jer mu je želja da ono što mu je darovano, koristi za očuvanje i širenje pravoslavne vere.

Check Also

Koncertna dvorana u Domu Vojske uskoro realnost

U Koncertnoj dvorani, koja će se smestiti u renoviranom Domu Vojske u Leskovcu, očekuje se …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *